Proces ustavnih reformi u Sloveniji i uloga ženskih nevladinih organizacija

Ustav je najviši pravni akt svake države i njega se prihvaća i mijenja dvotrećinskom većinom u parlamentu. Pravni stručnjaci kažu da se ustav mijenja rukom koja se trese – dakle rijetko i veoma dobro promišljeno.

Današnji Ustav Slovenija je prihvatila u decembru 1991. Tada smo još imali trodomni parlament, sastavljen od Doma rada, Doma lokalnih zajednica i Društveno-političkog doma. Svaki dom je imao 80 članica i članova. Postotak žena je iznosio bijednih 11%. Bila sam članica Političkog doma i sjećam se da sam predložila član koji zabranjuje diskiminaciju i na osnovu pola.  

U ono vrijeme niko nije ni pomislio na:

– Rodno senzitivni budžet –  o tome naš Ustav nema ni slova

– Rodno senzitivni jezik – naš Ustav je sav pisan u muškom rodu

– Ustavne garancije za državne i lokalne mehanizme koji će čuvati i razvijati rodnu ravnopravnost

Sve je to na dnevni red ustavotvoraca došlo tek nakon 1995. godine posle Pekinga. Dakle naš Ustav bi trebao ozbiljne dopune, ali aktivne žene u Sloveniji do današnjeg dana nisu sakupile dovoljno političke moći da bi mogle same otvoriti raspravu o promjeni Ustava.

Najteža se bitka o  raspravi o novom Ustavu vodila se na temu ustavne garancije za slobodu rađanja. Ova odredba je postojala u Ustavu iz 1974. godine ali su je desne katoličke partije pokušale maknuti iz novog Ustava, tvrdeći da takve članove ustava imaju samo nerazvijene „banana“ republike. Bitka je dobijena tako da smo se udružile sve parlamentarke, bez obzira na stranačku pripadnost (parlamentarke iz desnih stranaka nisu glasale za to da se pravo na slobodu rađanja briše iz novog Ustava, već su bile suzdržane prilikom glasanja), cjelokupno žensko civilno društvo i aktivistice sindikalnog pokreta. Pred parlamentom koji je odlučivao o Ustavu protestovalo je 5.000 ljutih žena i muškaraca, a Parlament je usvojio pravo na slobodu rađanja sa ovakvom dikcijom:

„Odlučivanje o rađanju je slobodno.

Država stvara mogućnosti za ostvarivanje ove slobode i stvara uslove koji omogućuju roditeljima da se odluče na rađanje.“ (čl. 55)

Kao najvažnija pitanja značajna za sagledavanje konstitucionalizacije rodne ravnopravnosti izdvajam posebno ustavno regulisanje sljedećih pitanja koja direktno sadrže dimenzuju pola.

Ravnopravnost žena i muškaraca i eksplicitna zabrana diskriminacije po osnovu pola:

 „Svakome u Sloveniji garantuju se jednaka prava i osnovne slobode bez obzira na nacionalno porijeklo, rasu, pol, jezik, religiju, političko ili drugo uvjerenje, materijalno stanje, rođenje, obrazovanje, socijalni status ili bilo koju drugu ličnu okolnost.“ (čl. 14)

Za vrijeme rasprave o novom Ustavu, mnogo smo se trudile da se zabrani i diskriminacija na bazi polne orijentacije, ali nismo uspele. Prihvaćeno je samo tumačenje o kome smo postigli saglasnost glasanjem da se u „bilo koju drugu ličnu okolnost“ ubraja i diskriminacija na bazi polne orijentacije. To nam je u kasnijim bitkama za prava LGBT osoba mnogo pomoglo.

Sonja Lokar je učestvovala na Online Master Class/u na temu „Orodnjavanje ustava u svjetlu međunarodnih i EU obaveza” u sklopu Modula III | Ustav i ostali relevantni standardi u oblasti rodne ravnopravnosti – proces ustavnih reformi u BiH iz rodne perspektive i zaštite ljudskih prava te kreirala tekst “Procesi ustavnih reformi u Sloveniji i uloga ženskih nevladinih organizacija” koji u cjelosti možete preuzeti ovdje!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s