Ljudska prava: Rodna (ne)ravnopravnost u analizi i preporukama ustavno-pravnog okvira BiH


Ustav baziran na ljudskim pravima

Decenijama nakon što je Evropski sud za ljudska prva donio odredbe po kojima je Ustav Bosne i  Hercegovine diskriminatoran po etničkim i na nacionalnim osnovama te utvrdio činjenicu da zanemaruje prava manjina, ništa se nije promijenilo. Dok brojni izvještaji konstatuju da Ustav i Ustavni sud nije uspio da zaštiti i promoviše osnovna ljudska prava, nikave promjene nisu napravljene u tom pravcu. Iako je Bosna i Hercegovina ratifikovala sporazume i ugovore koji se odnose na zaštitu različitih aspekata ljudskih prava[i], postoji ogroman jaz u implementaciji ljudskih prava i na individualnom i na kolektivnom nivou.[ii] Važnost međunarodnih konvencija je neupitna, ali Venecijanska komisija ističe da je „razumljiv stav ljudi (u državi) da žele imati svoj katalog ljudskih prava koji oslikava konsenzus unutar zemlje koji se tiče zaštite ljudskih prava“.[iii] U eseju ističemo da bi Bosna i Hercegovina trebala usvojiti pristup baziran na ljudskim pravima pri ustavnoj reformi koji će biti utemljen na demokratskim principima, uključivati elektorska tijela i smatrati prekršioce odgovornim za svoje postupke.

Ustav kao najviši pravni akt zemlje predstavlja vezu između političkih institucija i društva pri čemu građani/ke mogu slobodno, bez straha od onih koji imaju moć, zahtijevati osnovne slobode i očekivati da iste država zaštiti. Kao takav, ustav predstavlja stub stabilnosti, promoviše demokratsku transformaciju i spriječava nastanak post-konfliktnih tenzija.[iv] Neuman ističe da „ustavna prava individua omogućavaju legitimnost koji proističe iz direktne ili indirektne saglasnosti ljudi o tekstu ustava.“[v] To znači da ustav predstavlja „društveni ugovor“ između ljudi i države, pri tome diktirajući organizaciju i obaveze Države dok u isto vrijeme onemogućava autorititavnoj vlasti da se previše miješa. Uzevši to u obzir, „nije samo važno da ustavi štite standardna prva koja svi imaju već je takođe važno da građani budu svjesni istih kako bi bolje razumijeli kada se njihova prava krše.“[vi] Jačanje ovih ljudskih prava u ustavu onda ima duplu ulogu, i simboličnu i praktičnu. Simbolično, kada država odluči da konstitucionalizuje ljudska prava, koja se onda garantuju širokom lepezom međunarodnih instrumenata, to šalje poruku da su ta prava od suštinske važnosti za jednu naciju. Iako međunarodni sporazumi imaju prednost u odnosu na državni ustav, još uvijek postoji imperativ da se ta prava takođe utvrde na nacionalnom nivou. Dalje, kada su ljudska prva ugrađena u ustav to daje građanima/kama mogućnost da traže pravdu kada su njihova prava prekršena. Ipak, jačanje ljudskih prava u ustavu ne grantuje njihovu implementaciju i ne spriječava njihova kršenja, ali daje žrtvama primarnu zakonsku osnovu da traže svoja prava. Ovo je naročito važno kada građani/ke postupaju suprotno međunarodnim standardima i smatraju da je to „zapadni“ izum. Logisitički, takođe, lakše je za građane/ke da se bore za svoja prava pred lokalnim ustavnim sudovima nego da traže pravdu pred međunarodnim sudovima. U suprotnom, borba za prava postaje skupa, dugotrajna i bez garancije da će se iznaći rješenje. Savršen primjer za to je neuspjeh u slučaju Sejdić i Finci v. Bosna i Hercegovina gdje je ESZLJP nakon dvanaest godina donio presudu po kojoj Bosna i Hercegovina krši Protokol 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima koja omogućava pravo jednakog učešća i nediskirminacije, ali presuda još nije implementirana.[vii] Konačno, postoji više, praktičnih i realističnijih posljedica ukoliko ustav i domaće zakonodavstvo nisu usaglašeni. Kako bi ovo bolje razumijeli, pogledaćemo primjer Bosne i  Hercegovine i odstupanja koja postoje između prava osiguranih Ustavom i zakonima koja su nastala na osnovu lokalnih zakonodavih normi. Član II Ustava Bosne i Hercegovine ističe da će Država „osigurati implementaciju međunardno priznatih ljuskih prava i osnovih sloboda na najvišem nivou“ te da će Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama imati prioritet u odnosu na sve ostale zakone. Ipak, pri numeraciji prava, mnoga osnovna prava i slobode izostaju ili nisu priznata u Ustavu. Što je još značajnije, ne postoji pravo i sloboda na rodno izjašanjavanje i seksualnu orijenaciju i postoji veliki jaz u zaštiti prava žena i djevojčica. Netačan i dvosmislen jezik u Ustavu takođe stvara nedorečenosti pri kreiranju zakonskih regulativa u Državi.

Na primjer, Ustav naglašava da će svi imati „pravo na brak i zasnivanje porodice“, ali Zakon o porodici Federacije BiH jasno ističe da je brak i porodica zajednica između muškarca i žene.[viii] Na drugoj strani, po Oliari i Ostalima v. Italy, ESZLJP je donio presudu po kojoj Konvencija sama po sebi ne nameće obavezu vlasti da garantuju istopolim partnerima pravo na brak; svaka zemlja u skladu sa Članom 8 EKZLJP treba „osigurati da apelanti (građani) imaju dostupan specifičan zakonski okvir koji omogućava prepoznavanje i zaštitiu istpolnih zajednica“.[ix] Dalje, Član 8 EKZLJP prepoznaje porodice kao ne samo bračne institucije već i kao druge vrste odnosa.[x] Jasno je da u Bosni i Hercegovini postoje tri različita načina kako se interpretira pravo na brak i pravo na zasnivanje porodice. Prema nekim interpretacijama, istopolne zajednice u Bosni i Hercegovini imaju isto pravo kao i druge zajednice (uključujući i one koje nisu bračne) i prava na zasnivanje porodice, ali u praksi članovima LGBTQ+ zajednice ta prava su još uvijek uskraćena.

Ovaj primjer pokazuje kako lokalni zakoni, kao što je Zakon o porodici, imaju prednost u odnosu na Ustav što dovodi do ogromnog broja slučajeva kršenja ljudskih prava. Ovo je razlog zašto treba promovisati prijedloge reformi i amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine pri čemu imperativ treba biti implementacija pristupa baziranom na ljudskim pravima. To je jedini način da se osiguraju vitalni interesi građana/ki bez obzira na njihovu etničku, nacionalnu, rodnu, seksualnu orijentaciju, dob, invalidnost te da isti budu promovisani i zaštićeni kao i da se Država smatra odgovornom kada doprinosi sistematskoj diskriminaciji svojih građana.

Rodno zasnovan ustav

U vremenima nejednakosti i rastućih izazova u savremenom svijetu i političkom spektru, neizbježno je raspravljati o odnosima između roda i politike prisutnim u gotovo svim aspektima ljudskih života. Rodna ravnopravnost (RR) je uvijek bila izazov za konzervativna društva i njihove jednostrane stavove čineći težim pritup i razumijevanje običnih ljudi. Jednake mogućnosti i jednaka raspodjela koristi za oba pola te ne bi trebale biti smatrane privilegijom ili ostati pitanje koje će biti predmet diskusije u narednim decenijama.

Koncept rodne ravnopravnosti se pojavio 1948. godine u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima (UDLJP) koja zabranjuje diskriminaciju baziranu na polu. Ipak, Konvencija o zabrani svih oblika diskriminacije žena (KZDŽ) usvojena od strane Genrelane skupštine Ujedinjenih nacija (GSUN) 1979. godine se obično opisuje kao međunarodni dogovor o pravima žena. Pitanje rodne ravnopravnosti se pojavilo ranije, u Platformi za akciju Četvrte svjetske konferencije o ženama Ujedinjenih nacija u Pekingu septembra 1995. godine i ona će pružiti mogućnost za promjene na globalnom nivou.[xi] Rodna ravnopravnost nije samo jedno od osnovnih ljudskih prava koja su univerzalno priznata već i predpostavka za demokratske izbore koji pružaju legitimitet i omogućavaju veće učeše žena u politici širom svijeta. Njen razvoj je od suštinke važnosti za buduće generacije, a posljedice sa kojim će se morati nositi će biti koleteralna šteta tradicija i patrijarhalnih društava. Jednostavnije rečeno, fer i slobodna politika su jedan od osnovnih premisa demokratije koja zahtijeva jednake mogućnosti i jednake šanse za jednaku zastupljenost u politici.

Rodna (ne)ravnopravnost ostaje jedan od gorućih pitanja unutar bh. društva i jedan od najvažnijih stubova ljudskih prava koji se tiču jednake predstavljenosti, prilika i raspodjele koristi bazirane na rodu. Postoje različiti gender mehanizmi zaštite kao što su zakoni, procedure, od međunarodnih do nacionalnih zakona, koji se različito primjenjuju i interpretiraju u entitetima i kantonima. Čak i nakon ratifikacije mnogih međunarodnih Konvencija za rodnu ravnopravnost i ženska prava kao i žensko osnaživanje, ovo pitanje je status quo već decenijama.

Evropski sud za ljudska prava je proglasio bh. Ustav diskriminatornim usljed postojanja etničkih podjela, nacionalizma, segregacije i kršenja prava manjina. Ovo je probudilo sumnju u mogućnost države da implementira zaštitne mehanizme, a pojavili su se mnogobrojni slučajevi kršenja ljudskih prava tokom godina. Veliki broj ovih slučajeva vezan je za građanska prava i mogućnost da se pojedine grupe stanovništva biraju za određene političke pozicije te jednaka prava da se učestvuje u izbornom procesu. Međutim, i nakon velikog broja pregovora, dvanaest godina poslije – ostao je status quo.[xii] S obzirom na veliki broj slučajeva diskriminacije na različitim osnovama, Human Rights Watch je procijenio da gotovo pola miliona stanovnika BiH je samo po sebi diskriminisano što čini 12% populacije kojima je trenutno onemogućeno da budu jednako tretirani i izabrani na određene političke pozicije. Sve ovo je bazirano na njihovoj pripadnosti određenom etnicitetu, religiji, mjestu prebivališta ili zbog toga što se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda – već kao „Bosanci i Hercegovci“ što je diskriminatorno de facto i de jure.[xiii]

Implementacija rodne ravnopravnosti je, iz perspektive EU, povezana ne samo sa cjelokupnim napetkom i ljudskim pravima, nego i sa mogućnošću postizanja mira i sigurnosti. Usvojen od strane Vijeća decembra 2008. godine, Sveobuhvatan pristup Implementaciji EU Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (RVSUN) 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti ističe blisku vezu između mira, sigurnosti, razvoja i rodne ravnopravnosti.[xiv]

Ustav Bosne i Hercegovine, Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, ističe važnost ljudskih prava i osnovnih sloboda zajedno sa pravima u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima koji imaju prioritet u odnosu na prava u nacionalnom ustavu. Član IV o nediskriminacji navodi sljedeće:

Implementacija ljudskih prava i sloboda sadržana u ovom Članu ili međunarodnim sporazumima u Aneksu I ovog Ustava biće zagarantovana svim osobama u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja, jezik, religija, politički i drugi stavovi, nacionalno ili društveno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, mjesto rođenja ili drugi status.[xv]

Ovdje možemo vidjeti da nema jasnog promišljanja o rodu, iako bi Ustav trebao biti najviši zakonodavni dokument zemlje, kada su u pitanju rodno zasnovane odredbe, te bi zakonsku podršku trebalo tražiti negdje drugo. U nekim aspektima Bosna i Hercegovina je čak lider u regionu Južnoistočne Evrope kada je u pitanju rodna ravnopravnost. Bosna i Hercegovina je bila prva zemlja u regionu koja je usvojila Zakon o ravnopravnosti polova (2003.) koji je omogućio kreiranje prvih rodnih mehanizama u Bosni: FBiH i RS Gender centri i Agencija zo rodnu ravnopravnost BiH (2004.). Napredak Bosne i Hercegovine u implementaciji i promociji rodne ravnopravnosti je vidljiv u setu međunarodnih obaveza i u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu i političkim okvirima. Normativna dostignuća koja su uticala na institucionalizaciju prakse u promociji rodne ravnopravnosti u BiH uključuju Zakon o ravnopravnosti polova (ZRR), amandmane na Izborni zakon kojima su uspostavljene kandidatske kvote, ratifikaciju Istanbulske konvencije i usvajanje strateškog okvira za implementaciju te Konvencije, usvajanje Gender akcionog plana za implementaciju RVSUN 1325 koje će u narednom periodu biti revidirane.[xvi] Prema Zakonu o ravnopravnosti polova usvojenom 2009. godine, „pol“ takođe uključuje i „rodni“ identitet: Pol predstavlja biološke i psihološke karakteristike koje dijele ljudska bića na osobe muškog i ženskog pola, ali takođe definišu rod kao sociološki i kultorološki uslovljenu razliku između osoba muškog i ženskog pola, ali je takođe vezan i za uloge i osobine koje nisu samo uslovljene ili određene prirodnim ili biološkim faktorima već su proizvod normi, prakse, običaja i tradicije i promijenjiva su kategorija. (Article 9.a ).[xvii]

Dalje, Član 15 pojašnjava šta je to gender balans u javnom životu: Tijela države i lokalne samouprave, upravljačka tijela kompanija, političkih partija i drugih neprofitnih organizacija će osigurati i promovisati izbalansiranu zastupljenost muškaraca i žena u procesu upravljanja i donošenja odluka. Kako bi se dostigli ciljevi zacrtani u Paragrafu 1 ovog Člana, nadležna vlast će poduzeti unutrašnje mjere kako bi poboljšala rodnu neizbalansiranost u organima vlasti na svim nivoima, a te će se mjere periodično revidirati. Kako bi osigurali jednaku zastupljenost polova, procenat žena u organima vlasti ne smije biti manji od 50%, uključujući i pravosudnu i izvršnu vlast kao i druge javne institucije, uključujući i zastupljenost u organima vlasti koje predstavljaju državu na međunarodnoj sceni.[xviii]

Prema tome, ovo bi trebalo biti uključeno u Ustav Bosne i Hercegovine u Članu II: Ljudska prava i osnovne slobode, Četvrta kaluzula o nediskriminaciji bi trebala uključivati sljedeće: Prava i slobode nabrojane u ovom Članu ili u međunarodnim sporazumima koji su sadržani u Aneksu I ovog Ustava će osigurati svim osobama u Bosni i Hercegovini bez diskirminacije po bilo kom osnovu kao što je pol, rod, seksualna orijentacija, boja, jezik, religija, politička ili filozofska opredjeljenja, nacionalna ili etnička pripadnost, društveno porijeklo i pripanost nacionalnoj manjini, imovina, mjestu rođenja, bračni statusu ekonomski ili socijalni , profesionalnaiili obrazovni nivo, invalidnost, trudnoća ili bilo koji drugi način ignorisnja ili umanjivanja značaja, ostvarivanja i učešća u društvenim procesmia, jednaka prava za sve ljude.


Prijedlog je inspirisan sljedećim primjerom iz Ustava Bolivije:

*Ustav Bolivije, 2009. godine, Član 12 II: Država zabranjuje i kažnjava sve oblike diskriminacije bazirane na polu, boji, dobu, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, porijeklu, kulturi, nacionalnosti, državljanstvu, jeziku, religiji, ideologiji, političkom i filozofskom opredjeljnju, bračnom statusu, ekonomskom i socijalnom, profesionalnom nivou, invalidnosti, trudnoći ili bilo kojem drugom načinu ignorisnja ili umanjivanja značaja, ostvarivanja i učešća u društvenim procesmia, jednaka prava za sve ljude.[xix]


Druga izmjena koju predlažemo kao dodatak katalogu ljudskih prava u III dijelu nabrajanje prava je:

Sve osobe unutar granica Bosne i Hercegovine će uživati ljudska prava i osnovne slobode u skladu sa gore pomenutim Paragrafom 2; ona uključuju:

a) Pravo na život.

b) Jednaka prava između mukaraca i žena

*Ustav Turske, 1986. godine, Član 10(2). Muškarci i žene imaju jednaka prava. Država će imati obavezu da osigura ovu jednakost u praksi.[xx]

c) Pravo da osoba ne bude podvrgnuta torturi ili neljudskom ili degradirajućem tretmanu ili kazni.

d) Pravo da osoba ne bude držana u ropstvu ili porobljenom položaju u bilo kom obliku te da ne obavlja prinudan ili obavezan rad.

e) Pravo osobe na slobodu i sigurnost.

f) Pravo na fer saslušanje u civilnim i krivičnim parnicama te druga prava koja se odnose na krivični postupak. 

g) Pravo na privatni i porodični život, dom i korespodenciju.

h) Sloboda misli, savjesti i vjere.

i) Sloboda izražavanja.

j) Promocija ženskih prava kroz afirmativne aktivnosti.

*Ustav Sudana, 2005. godine, Član 32(2). Država će promovisati ženska ljudska prva kroz afirmativne aktivnosti.[xxi]

k) Sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja sa drugima.

l) Jednako učešće u javnom životu i političkim pozicijama (50%)[xxii]

lj) Pravo na brak i zasnivanje porodice, uključujući i pravo na istospolne brakove.

m) Pravo na imovinu.

n) Pravo na obrazovanje.

nj) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.


Bibliografija:


Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine. Zakon o ravnopravnosti polova

Preuzeto sa : https://arsbih.gov.ba/english/law-on-gender-equality-in-b-h/ Pristupljeno 07.05.2021.


„Bosna i Hercegovina: Osigurati političko učešće manjina“, Grupa za manjinska prava, 20.11.2016.

https://minorityrights.org/law-and-legal-cases/finci-v-bosnia-and-herzegovina/.


Ustav Bosne i Hercegovina, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 25/09, Član II/4 Preuzeto sa: http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_engl.pdf Pristupljeno 30.03.2021.


Evropska komisija za demokratiju kroz zakon (Venecijanska komisija), Mišljenje Parlamenta o nacrtu amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine, Savjet Evrope, Strazbur, Francuska: 2006.

https://www.venice.coe.int/webforms/documents/?pdf=CDL(2006)027-e.


Evropska komisija, Državni gender profil za Bosnu i Hercegovinu, Projekat Br. 2013/333302/1. Evropska unija, jun 2014.


Evropska komisija, Instrument za pred-pristupnu pomoć (IPA II) 2014-2020. EU instrument za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine. 2018. Str. 4

Graham Paul, „Više od riječi: Zašto ustavi treba da uključuju ljudska prava“, Initicjaitva Mladi afrički lideri.
https://yali.state.gov/more-than-just-words-why-constitutions-need-to-include-human-rights/.


Vodič kroz Član 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima: Pravo na brak, Savjet Evrope, 31.12.2020.

Ljudska prava i donošenje ustava, Kancelarija Visokog komesara Ujedinjenih nacija. Nju Jork: Publikacija Ujedinjenih nacija (2018).

Neuman Gerald L. „Ljudska prava i ustavi u složenom svijetu“, Irish Jurist, 50 (2013): 1-10.

Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BIH, broj 35/05 (20.06.2005). https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/porodicni_zakon_Federacije_BiH.pdf


Program za razvoj Ujedinjenih nacija, Ženska prava u ustavima, 2016.

Institut Svjetske banke, Skupštinski Centar, Parlamentarni nadzor ravnopravnosti polova.

Zivanović Maja, Bosnaki Ustav još uvijek „grubo“ krši manjinska prava – HRW, 2019 Preuzeto sa:

https://balkaninsight.com/2019/12/13/bosnia-constitution-still-outrageously-violates-minority-rights-hrw/ Pristupljeno 29.03.2021.

___

[i] Neki od ovih ugovora i sporazuma uključuju Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, Međunarodnu konvenciju o građanskim i političkim pravima, Međunarodnu konvenciju o ekonomskim, socijalnim i kulturološkim pravima, UN Konvenciju o pravima Djeteta, Istanbulsku konvenciju[ii] Na primjer, Human Rights Watch je procijenio da oko 12% populacije onemogućeno učešće u izbornom procecu zbog njihog etniciteta, vjere ili mjesta prebivališta. Zivanović Maja, Bosnaki Ustav još uvijek „grubo“ krši manjinska prava – HRW, Balkan Insight, 2019 Preuzeto sa: https://balkaninsight.com/2019/12/13/bosnia-constitution-still-outrageously-violates-minority-rights-hrw/.[iii]

Evropska komisija za demokratiju kroz zakon (Venecijanska komisija), Mišljenje Parlamenta o nacrtu amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine, Savjet Evrope, Strazbur, Francuska: 2006.

https://www.venice.coe.int/webforms/documents/?pdf=CDL(2006)027-e.[iv] Ljudska prava i donošenje ustava, Kancelarija Visokog komesara Ujedinjenih nacija. Nju Jork: Publikacija Ujedinjenih nacija (2018).[v] Neuman Gerald L. „Ljudska prava i ustavi u složenom svijetu“, Irish Jurist, 50 (2013): 1.[vi] Graham Paul, „Više od riječi: Zašto ustavi treba da uključuju ljudska prava“, Initicjaitva Mladi afrički lideri. https://yali.state.gov/more-than-just-words-why-constitutions-need-to-include-human-rights/.[vii] „Bosna i Hercegovina: Osigurati političko učešće manjina“, Grupa za prava manjina, 20.11.2016.

https://minorityrights.org/law-and-legal-cases/finci-v-bosnia-and-herzegovina/.[viii] Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BIH, broj 35/05 (20.06.2005). https://advokat-prnjavorac.com/zakoni/porodicni_zakon_Federacije_BiH.pdf. [ix] Vodič kroz Član 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima: Pravo na brak, Savjet Evrope, 31.12.2020.[x] Ipak, određeni faktori ulaze u igru kada se odnos tretira kao porodični (trajanje odnosa, mjesto boravka, dokazivanje posvećenosti i slično).[xi] Institut Svjetske banke, Skupštinski Centar, Parlamentarni nadzor ravnopravnosti polova.[xii] Zivanović Maja, Bosnaki Ustav još uvijek „grubo“ krši manjinska prava – HRW, 2019 Preuzeto sa: https://balkaninsight.com/2019/12/13/bosnia-constitution-still-outrageously-violates-minority-rights-hrw/ Pristupljeno 29.03.2021.[xiii] Ibid [xiv] Evropska komisija, Državni gender profil za Bosnu i Hercegovinu, Projekat Br. 2013/333302/1. Evropska unija, jun 2014.[xv] Ustav Bosne i Hercegovina, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 25/09, Član II/4 Preuzeto sa: http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_engl.pdf Pristupljeno 30.03.2021.[xvi] Evropska komisija, Instrument za pred-pristupnu pomoć (IPA II) 2014-2020. EU instrument za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine. 2018. Str. 4[xvii] Agencija za rodnu ravnopravnost Bosne i Hercegovine. Zakon o rodnoj ravnopravnosti

Preuzeto sa : https://arsbih.gov.ba/english/law-on-gender-equality-in-b-h/ Pristupljeno 07.05.2021.[xviii] Ibid [xix] Program za razvoj Ujedinjenih nacija, Ženska prava u ustavima, 2016. Str. 11[xx] Ibid Str. 8 [xxi] Program za razvoj Ujedinjenih nacija, Ženska prava u ustavima, 2016. Str. 14[xxii] Ibid Str. 23

Autorice: Emina Ema Ibišević i Nejra Vreto

Tekst preuzet sa: http://www.mladi-i-ustav.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s