Intervju sa dr. Nurko Pobrić: Etno-političke elite uvijek nađu modus da građanske zahtjeve skrenu na etničke podjele

Mi imamo mnogo izazova danas. Pitanje je – ko može riješiti te izazove? Imamo li mi u BiH dovoljno snage i političke volje da te izazove riješimo, da promijenimo neke ustavne odredbe ili da izmijenimo cijeli Ustav? Nažalost, u datoj situaciji bojim se da ne postoje uslovi ni za čak minimalne promjene koje bi se morale uraditi da bi se primjenile odluke Evropskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kao rješenje vidim političku smjenu generacija, da na vlast dođu druge snage a da političke stranke koje su na vlasti toliko godina odu. Drugi važan momenat je naše približavanje Evropskoj uniji – dok ne promijenimo Ustav, mi nikada nećemo postati članica EU.

Nurko Pobrić je nezavisni intelektualac, sa preko dvadeset godina rada u pravosuđu, penzionisan kao sudija Kantonalnog suda u Mostaru. Dr. Pobrić je bio profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru i autor udžbenika za ustavno pravo, te preko 80 stručnih-naučnih radova. Na kraju 2020. godine, kada obilježavamo 25 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine, te očekujemo prve lokalne izbore u Mostaru nakon 12 godina, u ovom razgovoru smo otvorili teme ‘naučenih lekcija’ iz Dejtonske države i pokušali sagledati izazove, potrebe i mogućnosti za ustavnu reformu. Važna tema je svakako i izmjena Izbornog zakona i očekivanja od mostarskih lokalnih izbora, pa ipak – koliko promjena uistinu možemo očekivati?

I: U Vašim radovima navodite da je za Ustav BiH „upitna konstitutivna, legitimacijska i integrativna funkcija. Sve navedene funkcije ostvarene su samo djelimično” što dovodi do otuđenja ustava od građana BiH. Koliko je to štetan, i opasan, ovakav okvir i kako možemo sumirati 25 godina života ovakvog Ustava u svoj bh.kompleksnosti?

NP: Općepoznata je stvar da je Ustav Bosne i Hercegovine dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, njegov Aneks IV. Prema tome, radi se o oktroiranom ustavu, odnosno ustavu koji nije nije usvojen u BiH od bilo kojeg predstavničkog tijela niti na bilo koji drugi način na koji se donose ili mijenjaju ustavi. Sama ta činjenica dovodi u pitanje njegovu legitimnost. Sa druge strane, politička praksa i društveni razvoj usvajanja Dejtonskog mirovnog sporazuma su išli, ili ne, u nekom poželjnom smjeru integracije bosanskohercegovačkog društva. U tom dijelu vidimo kombinaciju zatišja i političkih sukoba, prvenstveno od strane nacionalističkih političkih stranaka koje su na vlasti u BiH skoro cijeli period od završetka rata. Ustav BiH, dakle, nije legitimiran od strane građana BiH ili najvećeg dijela građana BiH, iz različitih razloga. Neki ga ne prihvataju smatrajući da u njemu postoje diskriminacijske odredbe – što je tačno i što su utvrdili relevantni sudovi (Evropski sud za ljudska prava). Građani ga ne prihvataju i zbog toga što je državu učinio nefunkcionalno, jer je uspostavio tzv. veto sistem gdje se svaka odluka nadležnog organa vlasti može suspendirati, odnosno na nju staviti veto. Mi smo vidjeli također i druge političke snage, koje su predlagale i zalagale se za izmjenu Ustava u smjeru dodatne decentralizacije pozivajući se na slovo ali ne i na duh Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prema tome, jedan mali broj građana BiH prihvata ili odobrava u cjelosti Ustav BiH kao jedan dobar Ustav. Međutim, mora se reći da taj Ustav, koji je vrlo kratak i produkt američke pravne škole, ima i svoje dobre strane. Ovo se posebno odnosi na domen ljudskih prava, uključujući katalog ljudskih prava i definirajući BiH kao pravnu i demokratsku državu. Također, ostavlja mogućnost širokog tumačenja, prilagođavanja Ustava društvenoj praksi. Međutim, ovo se ne primjenjuje u dovoljnoj mjeri. Iako je Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda sastavni dio Ustava BiH, Ustav u svom tekstu sadrži diskriminacijske odredbe kojima se određenoj grupi građana BiH onemogućuju aktivno i pasivno biračko pravo (za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH), po etničkom i teritorijalnom osnovu. Ovo su sve razlozi koji su najvjerovatnije uticali da bosanskohercegovački Ustav, koji je na snazi, nije dobio svoju legitimaciju od većine građana BIH. Time, Ustav nije ostvario svoju integrativnu funkciju i nije ‘normalan’ konstitutivni akt jedne države. Država BiH jeste zadržala svoj kontinuitet ali je prekinut njen ustavno-pravni kontinuitet jer sadašnji Ustav nije donesen u postupku i na način kako je to propisivao prethodni Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

I: Prema Vašem mišljenju, koji su, 25 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, najveći izazovi za bh. Ustav?

NP: Mi imamo mnogo izazova danas. Pitanje je – ko može riješiti te izazove? Imamo li mi u BiH dovoljno snage i političke volje da te izazove riješimo, da promijenimo neke ustavne odredbe ili da izmijenimo cijeli Ustav? Nažalost, u datoj situaciji bojim se da ne postoje uslovi ni za čak minimalne promjene koje bi se morale uraditi da bi se primjenile odluke Evropskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda BiH. Kao rješenje vidim političku smjenu generacija, da na vlast dođu druge snage a da političke stranke koje su na vlasti toliko godina odu. Tada je moguće da novi ljudi, koji nisu opterećeni ratnim i post-ratnim događajima mogli trezvenije i racionalnije prići ustavnim promjenama. Drugi važan momenat je naše približavanje Evropskoj uniji – prijem u EU bi riješili pitanje Ustava. Jer dok ne promijenimo Ustav, mi nikada nećemo postati članica EU. To su mogućnosti koje ja vidim. Zagovaranje mogućnosti neke nove međunarodne konferencije, koju kolokvijalno nazivaju „Dejton 2“, je naprosto nemoguće jer i iz međunarodne zajednice čujemo izričite poruke da se ne može računati na ovakvu opciju. Ustav je, to se vrlo jasno poručuje, stvar naše države i unutrašnjih političkih snaga a da će međunarodna zajednica, što je i dosada činila s vremena na vrijeme, pomoći onim političkim snagama koje teže ka toj demokratskoj promjeni.  Ipak moramo sagledati i šta se radi na planu EU integracija: opredjeljenje za evropski put BiH, koje je ovako gledano – formalno konsezualno, ono je kod nekih bh. političkih snaga samo deklarativno. Što, po mom sudu, čini zalaganje tih stranaka za prijem BiH u EU upitnim.

I: Utiču li presude Evropskog suda za ljudska prava na prirodu ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine?

NP: Primjena presuda Evropskog suda za ljudska prava bi uticale na prirodu ustavnog uređenja, to i jeste problem sa postojećim etno-nacionalističkom strukturom i izostankom primjene. Ako bi se ove presude primijenile to bi po sistemu spojenih posuda povlačilo mnoge promjene, i druge odredbe Ustava bi se morale mijenjati. Odnosno, došlo bi do značajne rekonstrukcije čitavog ustavnog sistema.

I: Šta u BiH definiše legitimne zahtjeve za izmjene Ustava? Da li postoji prostor za građanske zahtjeve koji idu van bilo kojeg etničkog kriterija/pitanja?

NP: U BiH, nažalost, princip građanstva, odnosno da je građanin temelj države, nije razvijen. Bosanskohercegovačko društvo je i danas podijeljeno društvo, a osnovna podjela je po etno-nacionalnoj osnovi. Mi nemamo razvijen segment političkog naroda, sistem demosa. Nemamo razvijen sistem kohezije građanstva BiH, kao državljana BiH koji su lojalni BiH kao državi. Naravno, ne govorim o lojalnosti vladi, vlasti, režimu već lojalni državi, onih građana koji žele da žive u toj državi i poštuju njene vrijednosti. Toga nažalost imamo malo, taj građanski faktor još nije došao do izražaja i još neće doći do izražaja. Izvjesno je da BiH ulazi u jedno neizvjesno ekonomsko stanje svih njenih građana, posebno u situaciji sa Covid pandemijom. Imamo i problem korupcije na koji se stalno ukazuje i koji se ne rješava. Jednostavno – problem vladavine prava. U tom kontekstu jeste moguće, i imali smo povremeno građanske proteste i ranije, ali oni u suštini ne rezultiraju ničim što bi bila suštinska ustavna promjena. Etno-političke elite uvijek nađu neki modus da taj građanski bunt i građanske zahtjeve skrenu na etničke podjele. Postoji više mogućnosti za mobiliziranje građanstva – nevladine organizacije čiji intenzitet i uticaj treba ojačati, zatim mediji koji nisu pod uticajem politike i to od lokalnih do državnih. I najopasnije od svega – pravosuđe koje je pod uticajem politike, jer ako pravosuđe podlegne uticaju politike onda je situacija u društvu besprizorna, a sigurnost građana na veoma niskom nivou.

I: Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama je sastavni dio našeg Ustava, a Zaključna zapažanja za BiH (2019.) preporučuju da se „Bez daljnjeg odgađanja, izmijeni zakonodavstvo tako da obuhvati sveobuhvatnu definiciju diskriminacije žena koja pokriva direktnu i indirektnu diskriminaciju u javnoj i privatnoj sferi, kao što je preporučeno u prethodnim zaključnim zapažanjima Komiteta“, pozivajući se na Ustav BiH. Budući da nije bilo političkog konsenzusa oko ustavne reforme – koliko je štetno neispunjenje ove obaveze za vrlo konkretno građanska prava te potiskivanje prava građana/ki, poput rodne ravnopravnosti, zbog nedostatka političke volje za promjenom Ustava?

NP: Neizvršavanje Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama je neizvršavanje međunarodne obaveze. Dakle, ako država nije u stanju ili neće da izvršava neku međunarodnu obavezu ona ima veoma slab autoritet u međunarodnoj zajednici. Iako BiH ima zakone koji zabranjuju diskriminaciju i uvode ravnopravnost spolova, oni trebaju biti i primijenjeni. Dok su žene, na primjer, zastupljene ravnopravno, ili čak više od muškaraca, u nekim segmentima društva (obrazovanje, pravosuđe, zdravstvo) i dalje ne zauzimaju značane funkcije odnosno mjesta odlučivanja. Preporuke CEDAW za ugradnjom u Ustav ove odredbe nisu nerealne za bh.ustavnu reformu. Iako već sada unutar opšte zabrane diskriminacije po različitim osnovama imamo i spol u postojećoj ustavnoj normi, mislim da ne bi bilo prepreka da se i izričito ugradi u Ustav u skladu sa preporukama.

I: Uskoro će se održati lokalni izbori u Mostaru. Kako biste ocijenili postignuti dogovor i šta se može očekivati od predstojećih izbora? Da li će ovo biti još samo jedno formalno ispunjenje međunarodno postavljene obaveze, bez suštinske promjene za građane i građanke Mostara?

NP: Politički dogovor oko izbora u gradu Mostaru je donio, pod međunarodnim pritiskom, izmjenu Izbornog zakona. U suštini se u sadržaju nije ništa bitno promijenilo u odnosu na ranije važeće izbore, SDA i HDZ su zapravo postigle dogovor o raspodjeli broja vijećnika u gradskim područjima. Da nije bilo tužbe Irme Baralije Evropskom sudu za ljudska prava i pritiska međunarodnog faktora, vjerovatno ni ove godine ne bi bilo lokalnih izbora u Mostaru. U presudi ESLJP, se navodi da ako se u ostavljenom roku ne izmijeni Izborni zakon onda je nadležan Ustavni sud BiH da utvrdi privremena pravila za izbor vijećnika u Gradskom vijeću. Što bi Ustavni sud i učinio da nije došlo do političkog dogovora. To su dakle razlozi za postizanje dogovora – međunarodni pritisak i vjerovatnost da će Ustavni sud urediti pravila za lokalne izbore. Ustavni sud se sasvim sigurno ne bi vodio političkim razlozima, on bi imao u vidu nesrazmjer broja vijećnika broju birača u određenoj izbornoj jedinici. Tu bi se samo uskladile brojke, i pravila Ustavnog suda bi se svela na to, što je na kraju i urađeno u ovoj izmjeni Izbornog zakona. Mora se reći i ovo: neodržavanje lokalnih izbora u Mostaru toliko godina je velika sramota. Da je postojala politička odgovornost, davno bi podnijeli ostavku glavni čelnici SDA i HDZ, jer su te dvije stranke odgovorne za neodržavanje izbora u Mostaru. Izbori u Mostaru će se održati, nadam se, bez problema, izabrat će se vijećnici, ali ono čega se ja bojim da se neće opet izabrati – kao što se desilo i zadnji put – gradonačelnik. Mislim da nas čeka isti scenario, a moja je procjena da se rezultati izbora neće promijeniti u odnosu na raniji period. Opet možemo očekivati isti omjer glasova između SDA i HDZ, a druge stranke bojim se da neće ostvariti značajne promjene. Volio bih da griješim. Ipak, mislim da bi se život građana Mostara morao poboljšati, bar posredno, poslije ovih izbora jer će se formirati Gradsko vijeće koje ima nadležnosti u određenim pitanjima, primarno ekonomskog značaja. To bi trebalo podstaknuti održivi privredni razvoj ovog grada koji je stagnirao toliko godina. Niko se nije bavio, koliko je meni poznato, kolike su štete u ekonomskom smislu nanesene gradu Mostaru jer nisu održani lokalni izbori 12 godina.

Za Inicijativu Građanke za ustavne promejne razgovor vodila Lejla Gačanica, članica Koordinacionog odbora Inicijative

Fotografija: http://www.wikipedia.org

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s