OSTALI I OSTALE: Zašto se u Ustavu BiH spominju samo udate žene

Prije desetak godina jedan TV novinar je u Narodnoj skupštini Republike Srpske proveo zanimljivu anketu. Pitao je narodne poslanike šta piše u zakonu koji su upravo usvojili. Ispostavilo se da nemaju pojma. Da nisu ni privirili u prijedog zakona. Pa kako su onda glasali, pitate se! Jednostavno: onako kako su im rekli njihovi stranački šefovi.

Od tada se u Bosni i Hercegovini ništa bitno nije promijenilo, osim što čak i novinari i novinarke sve rijeđe čitaju zakone. Nemaju kad.

Bilo bi zgodno, istom metodom, provjeriti koliko političara i političarki, koji se glasno zalažu za ustavne promjene, ili se bore protiv istih, koliko je novinara i novinarki, koji o tim političkim prepucavanjima pišu, uopšte pročitalo Ustav BiH.

Taj Ustav, ili tačnije Aneks četiri Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg pod nadimkom Dejtonski sporazum, nije neko naročito teško, ni preobimno štivo. Ima svega 12 članova i dva aneksa, što je, sve sa preambulom 14 stranica, ili nešto više od 30.000 karaktera teksta. Dakle, može se solidno isčitati za manje od jednog sata.

Za sat vremena pažljivog čitanja dakle, svaki građanin ili građanka može otkriti šta u tom famoznom Ustavu piše, a šta ne piše. I može jasno zaključiti koliko se u ovoj kvaziustavnoj državi Ustav (ne)poštuje i  kakve su ustavne promjene zaista potrebne građanima i građankama ove zemlje. Ne treba tu neka posebna ekspertiza. Pročitaš Ustav, pa sagledaš život svakodnevni i vidiš šta tu ne štima.

Dakle, u Ustavu BiH piše da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta, da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci konstitutivni narodi, ali da postoje i ostali i građani BiH. Piše i šta treba da rade i čemu služe Predsjedništvo BiH, Parlamentarna skupština, Savjet ministara, Ustavni sud, Centralna banka… Pobrojane su i nadležnosti BiH, oko koji se, takođe, političari rado glože. I to je ono što javnost zna, jer (samo) o tome tamburaju i političari i mediji, kad god spomenu Ustav.

Ali, ima i mnogo toga što se o Ustavu ne zna, i što bi nekom vještom novinaru ili novinarki mogao biti zgodan povod da malo propitaju političare. I otvore temu o ustavnim promjenama iz sasvim drugačijeg ugla.

Recimo, Ustav BiH je pisan isključivo u muškom rodu. U Ustavu BiH nema Srpkinja, Hrvatica, Bošnjakinja. Nema ni građanki, pa čak i kada se spominju nesretni „ostali“, ne spominju se „ostale“.

Žene se u Ustavu BiH spominju samo jednom i to u aneksu u kojem se, pazite sad, navodi da BiH mora poštovati Konvenciju o državljanstvu udatih žena. Shodno tome neudatih ili razvedenih žena u Ustavu nema, čak ni u aneksu. One u BiH nisu ustavna kategorija.

Rodna ravnopravnost se, i to samo posredno, pominje dva puta: kada se navodi da niko ne može ostati bez državljanstva BiH, bez obzira na pol, rasu, nacionalnu ili vjersku pripadnost, te u odjeljku u kojem piše da pol ne može biti osnov za diskriminaciju.

Ravnopravnost muškaraca i žena u Ustavu BiH se ne spominje. A i što bi, nisu muškarci i žene, ni entiteti, ni konstitutivni narodi.

U Ustavu BiH postoji odjeljak posvećen nediskriminaciji, ili zabrani diskriminacije, po svakom osnovu, pa i po osnovu roda ili pola i po osnovu toga gdje je ko rođen i gdje živi. Ali, što bi narod rekao „zakon drumom, život šumom“. A u čitavoj šumi zakona i ostalih propisa, koji je formalno temelje na Ustavu, diskriminacije koliko hoćeš. U jednom entitetu porodilje imaju pravo na novčanu naknadu iz javnih fondova, čak i ako nisu zaposlene. U drugom entitetu, u većini kantona to pravo imaju samo zaposlene porodilje i to bogami kako gdje. Razlika u porodiljskim naknadama je prilična, a negdje one postoje samo na papiru, dok se u stvarnom životu ne isplaćuju, bar ne na vrijeme.

U Ustavu piše i da su sve odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće, ali to, izgleda, niko ne zarezuje. Na desetine odluka Ustavnog suda BiH nikad nije provedeno i – nikom ništa. Bilo bi zgodno zaviriti šta u tim odlukama piše i čija su prava njihovim neprovođenjem zakinuta.

Ustavom BiH se ne garantuje pravo na zdravstvenu zaštitu, niti pravo na rad.

U Ustavu BiH piše da se Evropska konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u BiH primenjuje direktno i da ima prioritet nad svim ostalim zakonima. A u toj konvenciji pišu mnoge lijepe stvari. Ali, koliko sudija, činovnika, policajca u ovoj zemlji je pročitalo tu konvenciju!

Mogla bi se i na tu temu provesti neka zgodna anketa, poput one s početka naše priče.

Za Inicijativu Građanke za ustavne promjene napisala novinarka i aktivistkinja Milkica Milojević

1 komentar na “OSTALI I OSTALE: Zašto se u Ustavu BiH spominju samo udate žene

  1. Ustav BiH nema službeni prevod niti na jedan od tri jezika. Original je na engleskom, a u engleskom se isto kaže i Ostali i Ostale. I građanin i građanka, postoji samo jedna riječ Ne može se reći da nema ženskog roda u Ustavu BiH upravo zato jer nema službenog prevoda. Kod nas postoje više prevoda koji su u upotrebi na sudovima. Možda biste mogli istražiti ko je prevodio te neslužbene prevode Ustava, da li su žene te koje su prevodile ili samo muškarci? Pa da pitate njih zašto…

    Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s