Kako postići rodnu jednakost nakon pandemije?

Nijedna država na cijelom svijetu ne može reći da je postigla rodnu ravnopravnost. Između 2019. i 2020. godine svjetski eksperti su procjenjivali da nam treba okvirno 55 dodatnih godina za zatvaranje rodnog jaza kada je u pitanju ekonomska jednakost. Sada, nakon pandemije nam je procijenjeno 257 godina. Ako doista vjerujemo da je rodna ravnopravnost ključ globalnog uspjeha , sada je vrijeme da pojačamo sve akcije i uspostavimo novi svjetski poredak.

Jedan od  efektivnih mehanizama postizanja rodne ravnopravnosti nakon pandemije jeste budžetiranje koje poštuje rodnu ravnopravnost. Široki doseg ekonomske štete nakon COVID-19 zahtjeva masovni i koordinirani odgovor na globalnom nivou. Konkretno, vlade i organizacije moraju pokrenuti primjenu rodnog budžetiranja tj. pripreme proračuna i njihove analize iz rodne perspektive. To nije samo u skladu s UN-ovim ciljem održivog razvoja, već je i u skladu sa stavom EU da se moraju koristiti svi raspoloživi alati kako bi se umanjila ekonomska i socijalna šteta od pandemije, obnovio ekonomski rast, održala stabilnost tržišta i ojačala otpornost.

Zašto sada rodno budžetiranje?

Prema Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), COVID-19 će uticati na tržište rada na tri ključna načina: broj raspoloživih radnih mjesta (nezaposlenost i nezaposlenost), kvalitet rada (plate i uslovi rada) i  vanjski efekti na najugroženija radna mjesta.

Mnogo je načina na koje možemo riješiti ove tri kategorije poremećaja izazvanih COVID-om. Jedan od najefikasnijih i najodrživijih načina je kreiranje politika prema rezultatima rodnih analiza. Kolika je stopa nezaposlenosti žena u odnosu na muškarce? Koliko su poslovi koje uglavnom obavljaju žene sigurni? Kako se muškarci nose sa poslovima kod kuće? Kako se žene suočavaju sa izazovima? Ovakvi podaci razvrstani po polu služe kao osnova za rodno budžetiranje i pružaju potrebno razumijevanje za izradu efektivnije politike. Politike koje se ne zasnivaju na rodnim analizama rezultiraju neefikasnom raspodjelom resursa i rizikom pogoršanja postojećih nejednakosti.

Žene najviše nose teret ekonomskih posljedica COVID-19

Mjere distanciranja i zaustavljanja poslova uticale su na gotovo 81% svjetske radne snage. Već sada je poznato da će žene tokom ove krize izgubiti više poslova od muškaraca. Na primjer, u Velikoj Britaniji, zaposleni sa nižim platama (uglavnom žene i mladi radnici) imaju sedam puta veću vjerovatnoću da će raditi u sektorima koji su se zaustavili kako bi obuzdali širenje virusa.

Poslovi na kojima žene rade ne pružaju odgovarajuću ekonomsku sigurnost njima i njihovim porodicama kako bi preživjeli ovu krizu. Iz ukorijenjenih strukturnih razloga, žene zarađuju bar 17% manje od muškaraca i to je globalni prosjek. Neke zemlje imaju razlike u platama i do 38%. U SAD-u, u kojem se nalazi najveća svjetska ekonomija, razlike u platama uzrokuju da žene svake godine propuštaju i do 10.000 dolara pojedinačno. Osim toga, žene predstavljaju manje od 40% ukupne globalne zaposlenosti, ali predstavljaju 57% radnica koji rade sa skraćenim radnim vremenom – radnice čiji su poslovi među prvima koji se smanjuju kada nastupi recesija.

Konačno, moramo ispitati ogromne efekte COVID-19 na žene u nekim od najugroženijih svjetskih zemalja. Kao što je pokazao virus ebole, karantenske mjere dramatično su oslabile ekonomsku sposobnost žena, povećavajući tako njihovu stopu siromaštva i teži pristup osnovnim potrebama, npr. hrani. I dok se ekonomska aktivnost brzo popravila za muškarce, ekonomska nesigurnost duže je trajala kod žena. Prije COVID-19, žene su utrostručile količinu neplaćenog domaćeg rada.

Ekonomska revolucija inkluzivnog budžetiranja

Rodno budžetiranje ne samo da će ubrzati i učvrstiti naš ekonomski oporavak, nego će nas i usmjeriti ka pravednijem i otpornijem društvu. Ovo nije samo žensko pitanje. U najboljem je interesu za lidere da prakticiraju rodno budžetiranje, i to odmah. Sada je naša prilika da zauzmemo stav inkluzivnosti stavljanjem roda u središte predstojeće fiskalne politike. Evo kako možemo osigurati da se to dogodi:

1. Uključiti žene u procese donošenja odluka. Žene predstavljaju 50% svjetske populacije. Njihova iskustva, talenti i perspektive nužni su u kreiranju novih politika i donošenje odluka.

2. Razdvojiti sve ekonomske podatke prema rezultatima rodnih analiza. Podaci koji se razlikuju po polu osnova su rodnog budžetiranja. To uključuje stope zaraze, nezaposlenost, broj slučajeva zlostavljanja i neplaćeni rad. Na primjer, žene predstavljaju 70% svjetske zdravstvene radne snage i vjerojatnije je da će raditi na prvim linijama zdravstvene zaštite. Kao takve, suočavaju se s većim rizikom izloženosti virusu u odnosu na muškarce. U Španiji 72% zaraženih zdravstvenih radnika i radnica čine žene.

3. Uzeti u obzir rodnu razliku za izradu programa pomoći. Neka podaci razdvojeni po polu usmjeravaju kreiranje politika rješenja i humanitarnih pomoći. Na taj način možemo odgovoriti na potrebe stanovništva srazmjerno veličini potreba. Npr, u južnoj Aziji preko 80% žena koje rade na nepoljoprivrednim poslovima imaju neformalno zaposlenje. Bilo bi šteta ako pristup socijalnoj zaštiti i poticajima imaju samo korisnici formalnog sektora.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s