Više od 400.000 bh. građana nema pravo kandidirati se za Predsjedništvo

„Zastrašujući je podatak da je više od 400.000 građana BiH  isključeno u ostvarivanju svog pasivnog biračkog prava kod izbora za članove Predsjedništva BiH. Ne znam da se neka zemlja može nazvati stvarno demokratskom kad je 12% njenog stanovništva „zakonito“ diskriminirano. Pa, iako se ne može isključiti ni odgovornost inozemnih kreatora i održavatelja daytonske  BiH, najveću odgovornost snose domaće organizirane političke snage – partije i stranke koje su imale ili imaju moć da ovo stanje promijene“, kaže Pudarić za Dnevni list.

Svetozar Pudarić, bivši potpredsjednik Federacije BiH i član SDP-a na prošlim općim izborima, kao građanin iz Federacije BiH, a pri tom i Srbin po nacionalnosti, nije se mogao kandidirati za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda i zato on svoju državu tuži Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. On na tu kandidaturu nema pravo, kao ni uostalom i, primjerice,  i ostalih 50.000 Srba u FBiH, kao i ni skoro 150.000 Bošnjaka i 26.500 Hrvata iz RS-a…On o svojoj diskriminaciji u vlastitoj državi govori za Dnevni list, a između ostaloga odgovara i na pitanje je li odluka njegove stranke, SDP-a BiH, o neulasku u vlast bila ispravna odluka. Čini se da, po njemu, to i nije bila najbolja odluka njegove stranke.

Europski sud za ljudska prava izvijestio je Ured zastupnika Vijeća ministara BiH da je u tijeku postupak po vašoj tužbi  protiv države BiH jer se, kao građanin srpske nacionalnosti, ne možete kandidirati za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Kakva su vaša očekivanja?

Već sama činjenica da je Europski sud za ljudska prava otvorio postupak predstavlja značajan korak naprijed u odnosu na dosadašnju praksu.  Tim prije što je ovaj sud otvorio postupak po tužbi koja je slična tužbi dr. Ilijaza Pilava po kojoj već postoji presuda da BiH kriva za sustavnu diskriminaciju svojih građana.

Vašu prijavu za ovjeru odbilo je i Središnje izborno povjerenstvo (SIP), tu odluku potvrdilo je i Apelacijsko upravno vijeće Suda BiH i Ustavni sud BiH koji je ustvrdio da se radi o “propustu nadležnih vlasti BiH”. Znači li ovo da se u BiH namjerno krše građanska prava?

Što se tiče Središnje izborne komisije i Apelacionog vijeća suda BiH, oni su postupali u okviru svojih ovlasti, a predmet su promatrali u odnosu na odredbe Izbornog zakona BiH, tako da su njihove odluke bile i očekivane i pravno utemeljene.

One su, zapravo, poslužile kako bih uopće mogao pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom BiH, koji je jedini mogao utjecati na promjenu postojećeg stanja. u kojem je više od 400.000 građana BiH svih nacionalnosti diskriminirano u ostvarivanju svog pasivnog biračkog prava kod izbora članova Predsjedništva BiH.

Ustavni sud BiH je, vodeći se time da na njegove odluke ne postoji mogućnost žalbe, politikantski donio odluku da ne razmatra moju apelaciju jer je slična onoj Ilijaza Pilava, a prema njihovom bahatom tumačenju, ništa se nije promijenilo da bi opravdalo pokretanje postupka u mom slučaju.

Podsjećam samo da je Ustavni sud BiH u slučaju Pilav donio odluku da se kod izbora članova Predsjedništva BiH, radi o opravdanom ograničenju pasivnog biračkog prava i da se to ograničenje ne može smatrati diskriminacijom. Na to da je Ustavni sud BiH odlučio rasprodati i ono malo svog kredibiliteta, odlučujući o nedopustivosti moje apelacije, upravo ukazuje ogromna promjena koju je donijela presuda Suda za ljudska prava u predmetu Pilav. Ova presuda je utvrdila da se radi o diskriminaciji i da ju je trebalo otkloniti.

Dakle promjena je bila i Ustavni sud je morao,  shodno tome,  dopustiti apelaciju.  Čudno je to: gleda te u oči i laže, a to mu prolazi.

U BiH imamo slučajeve Zornić, Pilav, Sejdić i Finci i za sve njih je sudskim presudama utvrđeno da im se u njihovoj državi krše njihova prava. Međutim, nakon medijske pompe, presuda,  ništa se nije dogodilo. Zašto se i kako se može uopće dogoditi da se u BiH ne provode odluke Europskog suda za ljudska prava, ali i brojne druge presude ustavnih sudova i za to najveću odgovornost snose upravo političari? Jesmo li u začaranom krugu?

U BiH se prethodne presude nisu provodile jer je za njihovo provođenje potrebno izmijeniti, ne samo Izborni zakon BiH već i Ustav BiH. Za to ne postoji volja onih koji na račun tog Ustava vrlo dobro žive i ostvaruju svoje osobne ili grupne interese, prikrivajući ih kolektivnim interesima i „brigom“ za vlastite narode. U toj silnoj brizi oni postaju sve bogatiji i moćniji, a narodi o kojima brinu ubrzano bježe iz BiH tražeći sigurnost i posao u zemljama Europske unije.

 Smatrao sam, i sad smatram, da je u slučaju moje apelacije Ustavni sud svojom presudom mogao natjerati te vladare naših sudbina da izvrše nužne promjene koje su naložene od Suda iz Strasbourga prethodnim presudama.

Naime, nakon, što je prvi put, otkad postoji Ustavni sud BiH, smogao hrabrosti donijeti odluku u slučaju Ljubić, stavljajući izvan snage odredbe Izbornog zakona o izboru u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, koje su istovremeno i predmet Ustava FBiH, bio sam uvjeren da će jednako imati snage da stave izvan snage i odredbe istog tog zakona o izboru članova Predsjedništva BiH. Ta odluka uopće ne mora dirati Ustav BiH, kao što ona u predmetu Ljubić nije dirala odredbe Ustava FBiH, a Ustavni sud nije morao ulaziti u ono što je predmet zakonodavca – eventualne izmjene Ustava BiH.

Možda se Ustavni sud BiH za drugačiji tretman moje apelacije u odnosu na slučaj Ljubić, odlučio što je ovu apelaciju podnio Svetozar Pudarić, a ne Predsjedavajući Doma Naroda Parlamentarne skupštine BiH, član Sabora Republike Hrvatske, Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i još k tomu svašta drugo. Ako tako gledamo i ovaj tretman je dokaz postojanja sustavno zaštićene diskriminacije.

 Kada bi se malo poigrali s brojkama, možda bi mogli kazati da se niti jedan, od oko 50.000 Srba u FBiH, ne može kandidirati za Predsjedništvo BiH, kao i ni skoro 150.000 Bošnjaka i 26.500 Hrvata iz RS-a. To je, u grubo, brojka od više od 226.500 diskriminiranih Srba, Bošnjaka i Hrvata. Ovo su dramatične brojke građana-državljana ove zemlje koji nemaju osnovno građansko pravo u suvremenoj BiH – pravo da budu birani. S obzirom na ovom, može li se BiH nazvati demokratskom zemljom i ako ne, tko ju je takvom učinio?

Slobodno na ove koje ste nabrojali dodajte i sve druge Bosance i Hercegovce koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci i doći ćete do zastrašujućeg podatka da je više od 400.000 građana BiH  isključeno u ostvarivanju svog pasivnog biračkog prava kod izbora za članove Predsjedništva BiH. Ne znam da se neka zemlja može nazvati stvarno demokratskom kad je 12% njenog stanovništva „zakonito“ diskriminirano. Pa, iako se ne može isključiti ni odgovornost inozemnih kreatora i održavatelja daytonske  Bosne i Hercegovine, najveću odgovornost snose domaće organizirane političke snage – partije i stranke koje su imale ili imaju moć da ovo stanje promijene.

Nastavak intervjua možete pročitati na:
https://www.dnevni-list.ba/dlteme/intervjui/intervju-svetozar-pudaric-vise-od-400-000-bh-gradana-nema-pravo-kandidirati-se-za-predsjednistvo/84833/?fbclid=IwAR0_19BDrSczt0xanW2FCkggmpdx22OcA7PNmevvqFmWpdjeqOvET_H5XTw

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s