Liječenje neplodnosti u FBiH: Dva pokušaja nisu i ne smiju biti dovoljna

55343b54bb835a74e6fe9b84e17b06b4_XLInicijativa “Građanke za ustavne promjene” pozdravlja usvajanje Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom FBiH čije je usvajanje snažno zagovarala kroz jedan od ustavnih prioriteta koji se odnose na zagovaranje za donošenje jedinstvene zdrastvene, socijalne i porodične zaštite za sve građanke i građane BiH.

Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom FBiH usvojen je u junu ove godine nakon više od dvije godine parlamentarne procedure koja je obilovala raspravama zasnovanim na predrasudama. Svaki šesti par u našoj zemlji ima ovaj problem, a država i dalje nije uspostavila jedinstvene mehanizme pomoći tim ljudima. O prednostima, odnosno manjkavostima ovog zakona su za Interview.ba govorili Vildana Džekman, feministkinja i aktivistkinja fondacije CURE i PR Inicijative „Građanke za ustavne promjene“, te Aner Žuljević, delegat SDP-a u Domu naroda Parlamenta FBiH.

 Zakon omogućava ženama s područja Federacije sufinansiranje podvrgavanja liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom od strane Zavoda za zdravstveno osiguranje. U fokusu je homologna oplodnja, tj. korištenje vlastitih spolnih stanica bračnih ili izvanbračnih partnera.

Heterolognu umjetnu oplodnju, odnosno postupak u kojem se oplodnja zasniva na dobivanju spermija ili jajnih stanica od drugih donatora, a ne samo od parova koji žive u zajednici, bračnoj ili vanbračnoj, zakon ne dozvoljava.

Aner Žuljević je kazao kako su oni predložili bolji i sveobuhvatniji zakon koji je Vlada FBiH odbila, ali je pritisak javnosti rezultirao da su vrlo brzo dobili vladin prijedlog koji je i usvojen na nivou FBiH.

– Sa vladinim zakonom  mi nismo u potpunosti zadovoljni jer je isti zbog naših lokalnih predrasuda ograničio parovima sve poznate medicinske tretmane, ali smo ga podržali s ciljem da parovi što prije dođu do bilo kakvog sistemskog finansiranja – rekao je Žuljević, te dodao kako se zakon tehnički mjesec dana objavljivao u službenim novinama, a rokovi njegove implementacije su uokvireni u 18 mjeseci.

– To je više nego bezobrazno predugo naspram parova koji imaju problem, a nemaju novac niti se mogu zadužiti. Ljudi se godinama psihološki i finansijski iscrpljuju, gdje im dragocjeno vrijeme prolazi i svake godine nekoliko hiljada ljudi gubi mogućnost da se ostvare kao roditelji – kazao je on.

Na pitanje da li su potrebne izmjene i dopune zakona Vildana Džekman je kazala kako je najbitnije da je zakon usvojen, jer je to najteže, a izmjene i dopune je kasnije lako napraviti.

S druge strane Žuljević je istakao kako su neophodne jer u ovom momentu pacijentima nisu na raspolaganju sva medicinska dostignuća, što je u suprotnosti sa pravima pacijenata.

– U vremenu u kome ostatak Evrope raspravlja o surogat majčinstvu i kada se priča o proširenju definicije neplodnosti od strane WHO koja će ženama bez partnera omogućiti tretman, mi nismo u stanju da se pomjerimo sa mrtve tačke već više od tri godine. Sva rasprava se svodi na priču koliko diskriminatorni smijemo biti, a ne kako na najbolji način pomoći pacijentima – rekao je on.

Žuljević je poručio kako oni prije svega očekuju konačnu implementaciju usvojenog zakona, a u narednom periodu će insistirati na poboljšanju teksta zakona u skladu sa onim što je brisano iz njihove verzije zakona, a odnosilo se na prava pacijenata.

Pravo na liječenje biomedicinski potpomognutom oplodnjom na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno izvanbračnoj zajednici, i to tri pokušaja intrauterine inseminacije i pet pokušaja izvantjelesne oplodnje, uz obvezu da dva pokušaja budu u prirodnome ciklusu.

Džekman je ocijenila da to nije dovoljno, jer većinom prva dva pokušaja ne urode plodom, ali je realno neizvodljivo da je traženo više.

– Moramo biti zadovoljni tom startnom tačkom, troškovi ovog zahvata jesu jako veliki, ali napravljen je korak naprijed – rekla je ona.

Dodala je kako u narednim izmjenama i dopunama zakona ne bi radila na povećanju tih pokušaja, jer je bitnije da se rade izmjene u kontekstu omogućavanja heterologne oplodnje, kako za istospolne zajednice tako i za  žene koje nisu u braku, niti u vanbračnoj zajednici, a koje žele dijete.

Žuljević je na ovu temu kazao da je sa pozicije pacijenta neprihvatljiva činjenica da se ovakav način oplodnje striktno zabranjuje, jer jedan dio pacijenata ostaje uskraćen za kvalitetno liječenje.

– Smatramo da ničija vjerska načela ne smiju biti nametnuta većini, kao i da bi svaki pacijent/ica trebao/la da odabere nastavak liječenja u skladu sa preporukom ljekara i vlastitim ubjeđenjem. U konačnici, niko vas ne može natjerati na nešto što ne želite, kao i da koristite benefite zakona o BMPO ako se to protivi vašim  uvjerenjima – zaključio je Žuljević.

Najbolja stvar ovog zakona jeste zaštita dostojanstva i privatnosti osoba, a zabranjen je svaki vid diskriminacije na temelju rase, boje kože, spola, jezika, invaliditeta, religije ili vjerovanja, političkih i drugih uvjerenja, nacionalnog i socijalnog podrijetla, prilikom obavljanja radnji temeljem ovog zakona.

Svi pokazatelji o postupku biomedicinski pomognute oplodnje, a posebno o ženi, njezinom bračnom, ili izvanbračnom drugu, te začetom djetetu su profesionalna tajna.

(Belmina Pašalić, Interview.ba)

Preuzeto s Interview.ba 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s