Žene u BiH nisu adekvatno predstavljene

jadranka-milicevicJadranka Miličević, suosnivačica i direktorica Fondacije CURE iz Sarajeva: “Nije nam bilo dozvoljeno da učestvujemo u  mirovnim procesima, nema nas ni u  pristupnim pregovorima, nema nas u radnim grupama za ustavne promjene ( pa smo pokrenule Inicijativu “Građanke za ustavne promjene”). BiH je veoma tradicionalna zemlja, sa dosta nacionalizma  i religijskog fundamentalizma. Stoga je teško raditi na ženskoj emancipacijii i osnaživanju……”

Da li ste vršili neke usporedbe po pitanju realizacije ženskih prava sa zemljama iz regiona i gdje je BiH u tim usporedbama, eventualno?

MILIČEVIĆ: Žene u BiH nisu adekvatno predstavljene. Nije nam bilo dozvoljeno da učestvujemo u  mirovnim procesima, nema nas ni u  pristupnim pregovorima, nema nas u radnim grupama za ustavne promjene ( pa smo pokrenule Inicijativu). BiH je veoma tradicionalna zemlja, sa dosta nacionalizma  i religijskog fundamentalizma. Stoga je teško raditi na ženskoj emancipacijii i osnaživanju.

BiH je učinila ograničene napore u pravcu unapređenja i harmonizacije zakonodavnog okvira, javnih politika, kao i efikasnog provođenja specifičnih sistemskih rodno odgovornih afirmativnih mjera za efikasno poboljšanje položaja žena i zaštite njihovih osnovnih ljudskih prava na svim nivoima.Vijeće ministara BiH je ratifikovalo Konvenciju Vijeća Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (2013) bez rezervi i usvojilo Okvirnu strategiju za provođenje ove konvencije za period 2015-2018., te naglasilo prioritetne opredijeljenosti za njenu punu primjenu u svjetlu preuzimanja uloge predsjedavanja Odborom ministara Vijeća Evrope (2015), što ukazuje na pozitivne pomake u pravcu jačanja obavezanosti za primjenu međunarodnih instrumenata u zaštiti ženskih ljudskih prava u BiH. Međutim, zabrinjavajuće je da BiH nastavlja s praksom neintegrisanja ženskih  prava i ravnopravnosti spolova u važne reformske i razvojne procese. Na to ukazuje činjenica da je tokom predaje aplikacije za članstvo u Evropskoj Uniji (2016) BiH izradila Reformsku agendu za BiH za period 2015 – 2018, koja je u potpunosti rodno slijepa i ne definiše specifične mjere i akcije u pravcu unaprjeđenja položaja žena. BiH je usvojila novi okvir javnih politika i djelomično unaprijedila zakone sa ciljem djelovanja u oblasti zaštite rodne ravnopravnosti i ženskih ljudskih prava: Gender akcioni plan za period 2013 -2017, Akcioni plan za primjenu Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti za period 2014-2017, Akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima u BiH za period 2016-2019. Zakon o zabrani diskriminacije BiH unaprijeđen je izmjenama i dopunama (2016) u pravcu osiguravanja hitnosti postupanja, krivični zakoni entiteta usklađeni su na način da prepoznaju krivična djela počinjena iz mržnje, usvojene su i druge javne politike, smjernice i protokoli na nižim nivoima vlasti i upravljanja u pravcu unaprjeđenja formalnog strateškog okvira zaštite ženskih ljudskih prava. Međutim, provođenje mjera planiranih zakonima i javnim politikama u praksi, kao i njihov uticaj na unapređenje položaja žena i zaštite njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda ostaje bez jasnih kvantitativnih i kvalitativnih indikatora napretka. BiH nastavlja ignorisati potrebu sistemskih i kontinuiranih procjena stanja prilikom izrade zakona i strateških dokumenata, usklađenog sistemskog prikupljanja podataka, kao i procjene efekata i uticaja provedenih mjera u svim oblastima važnim za žene i zaštitu njihovih prava. Javni budžeti na svim nivoima ne planiraju se u skladu s potrebama zakona i javnih politika u ovim oblastima, i njihova primjena u velikoj mjeri zavisi od podrške međunarodnih fondova, što ne ukazuje na dugoročno stvarno opredjeljenje institucija BiH da sistemski podrže rješavanje problema u oblasti zaštite ženskih prava. Problemi u funkcionisanju vlasti i upravljanju na državnom nivou BiH zbog odsustva dogovora ključnih parlamentarnih političkih stranaka i njihovih lidera negativno se reflektuju na sve oblasti zaštite ljudskih prava i naročito pogađaju žene. Aktivistkinje u organizacijama civilnog društva koje se decenijama bave zaštitom ljudskih prava i podrškom ženama, kao i podrškom demokratskim procesima, izgradnjom mira i uključivanjem žena u važne reformske procese ostaju marginalizovane i isključene. Njihova iskustva i znanja stečena u direktnom radu sa ženama širom BiH ne vrednuju se niti ugrađuju u javne politike. Institucije BiH na svim nivoima nedovoljno su aktivne u pravcu otvaranja mogućnosti za saradnju i dijalog s organizacijama civilnog društva. Odsustvo jasnih opredjeljenja međunarodne zajednice, koja u velikoj mjeri ostaje neosjetljiva za podršku akcijama organizacija civilnog društva u oblasti zaštite ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti i isključivanje žena iz procesa donošenja svih odluka važnih za funkcionisanje BiH dodatno otežavaju ostvarivanje pozitivnih promjena usmjerenih ka ostvarivanju ženskih ljudskih prava u praksi.

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s