Suverenitet – ljudi – vlast: Ko ima stvarnu moć?

Bez odgovarajućih propisa koji se odnose na ravnopravnost polova upotreba rodno-odgovornog jezika u ustavu ne može biti ništa više od običnog upozorenja ili političkog obećanja. Ipak, priznajem da jedno takvo malo upozorenje može biti veoma važno.

Intervju: Prof. dr iur. Tomas Sajmon

Intervju: Prof. dr iur. Tomas Sajmon je šef katedre na Institutu za evropsko parvo i istoriju konstitucionalizma Univerziteta u Beču. Prof. Sajmon je bio predsjednik Bečkog društva za istoriju prava i mentor u Programu mentorstva Univerziteta u Beču za promociju žena i jednakog tretmana. Njegove oblasti interesovanja su: istorija i teorija prava; konstitucionalizam i parlamentarizam u multietničkim državama; pravni sistem Jugoistočne Evrope u 19. i 20. vijeku.

S obzirom na različita tumačenja ustavnosti da li je moguće definisati neke zajedničke principe (koji važe za većinu njih)?

Kao što se zna, osnovni model zapadne konstitucionalne države se pojavio u atlantskom regionu – prije svega u Engleskoj – i prvobitno bio formulisan onako kako to još i danas važi u SAD-u i Francuskoj – dvije najranije konstitucionalne države u modernom smislu riječi.

Osnove ovog modela postavljene su u 17. i 18. vijeku u ustavnoj teoriji i teoriji države i bile bazirane na ideji prosvjetiteljstva i prirodnim zakonima kao i političkom diskursu proisteklom iz konteksta pokreta za nezavisnost engleskih kolonija u Sjevernoj Americi i Francuske revolucije. To će postati osnova konstitucionalne države na zapadu, što je do današnjih dana, ostalo mjesto gdje je ova ideja nastala. Ovdje treba istaći tri osnovna motiva njenog nastanka:

  1. ideja prvobitne, potpune tj. bezgranične slobode individue u njegovom ili njenom predsocijalizacijskom stanju – što će postati baza osnovnih i ljudskih prava;
  2. ideja da je samo legitimna vladavina zajednička osnova na kojoj je baziran i prvobitni društveni ugovor ljudi, a na osnovu kojeg se dalje bazira povjerenje jednih u druge – jedina vlast – koja uz primjenu vladavine prava i u skladu s vladavinom prava ostaje vezana uz dobrovoljni pristanak ljudi;
  3. i konačno, ideja da cjelovit i konačan skup pravnih propisa i kodifikacija za politički sistem, uspostavljen u formi Ustava, predstavlja jedinu legitimnu osnovu za pravnu državu u bilo kojem obliku.

 

Kako povezati suverenitet ljudi i državu?

„Zajednički princip”, pomenut u tački 2, je baziran na činjenici da „moć vlasti” počiva na ljudima. Ova moć se dalje prenosi na institucije vlasti, tokom procesa socijalizacije i nacionalizacije, kao što je monarh ili izabrana vlast. Ovo je osnova doktrine o „suverenitetu ljudi”. Moderni zapadni koncept države je neraskidivo vezan za „suverenitet ljudi”. Od početka 20. vijeka ova ideja je bila odlučujuća legitimizacijska osnova od koje zavisi moderna država kao riba od vode. Ovo se takođe odnosi na svaki konstitucionalni oblik. Čak se i totalitarni režimi oslanjaju na volju naroda i moraju joj se potčiniti. Prema tome, konstitucionalna država zapadnog tipa je u opasnosti ukoliko njeno postojanje i unutrašnja koherencia nemaju legitimnu demokratsku bazu. Ovo je naročito vidljivo tamo gdje nekoliko naroda tj. nekoliko grupa koji se definišu kao jedinstven narod žive u državi koja ne priznaje jednu ili više grupa u svakom smislu. U tom slučaju, argument kojim se legitimiše država bi bio da bez države istoj prijeti neprekidan rat „svih protiv svih” (Hobs). Naravno, u ovom slučaju, ustav može imati legitimizacijski efekat. Ovo je, ipak, samo slučaj ukoliko je ustav  podržan ili predstavlja volju svih naroda.

Ako uzmemo, kao polaznu tačku, da je ustav odraz osnovnih pojava i procesa u državi i pruža smjernice za njihovo razumijevanje (Džozef Ajzensi) treba li konstitucionalna država biti okarakterisana i kao socijalna (što trenutno nije slučaj sa Bosnom i Hercegovinom)?

To zavisi od ciljeva koje nameće ustav. Treba li ustav biti nešto poput smjernica za javnu politiku države ili je funkcija ustava ograničena na zaštitu individue od strane države i podjelu nadležnosti po principu „nadgledanja i ravnoteže“? Ovo fundamentalno pitanje je bilo tema veoma kontraverzne debate u njemačkom ustavnom pravu pedesetih godina 20. vijeka. Ako se traži „prevladavajuće mišljnje“ pretvostavka je da ovaj drugi pogled prednjači.

Mogu se čuti razne debate i neslaganja koja se tiču statusa pozitivnih mjera kao ustavnih pitanja – da li bi trebale biti u ustavu ili ne? Zašto?

Ovo je ustavno pitanje na koje se ne može odgovoriti sa „da“ ili „ne“. Odgovor u konačnosti zavisi od toga koliko se neko može pouzdati u pojmove „suveren“ i „narod“. Na primjer, u  njemačkom „Grundgesetz” iz 1949. godine „oci ustavnosti” tj. „predstavnički savjet” nema baš veliko povjerenje u narod. Na osnovu iskustava Vajmarske republike (1933.) narodu se ne daje previše uticaja na konstitucionalni sistem tako da je direktni demokratski uticaj u njemačkom ustavu veoma slab. Isto se može zaključiti gledajući konstitucionalne sisteme najstarijih konstitucionalnih država na svijetu, kakve imaju SAD i Francuska. A ovo je i više nego istina kada je Ujedinjeno Kraljevstvo u pitanju: ideja „parlamentarnog suvereniteta” je tako duboko ukorijenjena da je direktan demokratski uticaj, kao što je slučaj sa popularnim referendumom (Brexit), pojava savremenog doba u kojem parlament opet ima konačnu riječ.

U slučajevima gdje se ustav smatra „nedodirljivim“ (za inicijative građana, za reformu), šta se može i šta bi se trebalo uraditi? Šta nije u redu sa odnosom država – građanin? Može li se ustav zaobići“?

Odgovor na ovo pitanje je blisko vezan uz prethodno pitanje: ustavna odluka konstitucionalne javne politike je da li i gdje će ustavni poredak biti pozicioniran na skali na kojoj je sa jedne strane „suveren”, a sa druge „narod”. Na primjer, njemački “Grundgesetz” se odlikuje činjenicom da su njegovi osnovni elementi (kao što je vladavina prava, demokratski i federalni principi na kojima počiva država) pod „vječnim protektoratom” tako da su lišeni svake promjene, a tako i svakog uticaja ljudi. U pozadini ovog je skepticizam „otaca ustavnosti” bar kada je u pitanju procjena političkog uticaja njemačkog naroda; postojao je strah da će se njemački narod jednog dana ponovo vratiti totalitarnoj ideologiji, što se i desilo 1933. godine. Sličan primjer se može pronaći u austrijskom ustavnom poretku: B-VG iz 1920. koji usložnjava ustavno pravo Republike Austrije može se promijeniti u svakom pogledu kvalifikovanom većinom glasova u parlamentu; „potpune promijene” ustava tj. amandmani kojima bi se mijenjali osnovni principi ustava zahtijevaju odobrenje naroda glasanjem; B-VG se bazira na mnogo optimističnijoj procjeni razloga djelovanja suverena. Ali 1920. godine iskustva iz 1933. godine još nisu postojala!

Može li se smatrati progresom, u smislu poboljšanja ravnopravnosti polova, reforma ustava tj. korištenje rodno odgovornog jezika u tekstu ustava?

Upotreba rodno odgovornog jezika u tekstu ustava sigurno da je znak ravnopravnosti. Ali sumnjam u učinkovitost implementacije istog. Ovaj problem možemo posmatrati i u smislu fundamentalnih socijalnih prava: mnogi smatraju da u ustav treba unijeti samo one odredbe koje je moguće direktno implementirati tj. bez dodatnih pravnih propisa. Ovo zasigurno nije slučaj sa osnovnim socijalnim pravima jer one ostaju samo na papriru ukoliko nisu implementirane odgovarajućom socijalnim propisima. Bojim se da je slično i sa pitanjem ravnopravnosti polova: bez odgovarajućih propisa koji se odnose na ravnopravnost polova upotreba rodno odgovornog jezika u ustavu ne može biti ništa više od običnog upozorenja ili političkog obećanja. Ipak, priznajem da jedno takvo malo upozorenje može biti veoma važno.

Intervjuisala: Lejla Gačanica, članica Inicijative Građanke za ustave promjene

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s