Republika građana i republika naroda

Intervju dr.sc. Zvonimir Lauc, professor emeritus

 Iako je dugo prevladavalo stajalište da Daytonski sporazum ne treba mijenjati, danas je promjena istog dobila legitimitet, jer su se bitno izmijenile okolnosti danas u odnosu na vrijeme njegova donošenja. Konačno, svjedoci smo i sudionici krucijalnih mijena u svijetu na koje treba adekvatno odgovovarati.  Na određeni način sva relevantna društvena događanja imaju epilog u pravu odnosno u temeljnim pravilima igre, tj. ustavu.

 Najviši pravni i politički akt se nerijetko svrstava u kategoriju onoga što je van dohvata građana i građanki, van dometa njihovih zahtjeva i uticaja. Ipak, „valja jasno definirati što je cilj – čovjek sa svojim neotuđivim slobodama i pravima, dok je vlast oblik koji to osigurava“, navodi naš sagovornik. Profesor emeritus Zvonimir Lauc tridesetpetogodišnje nastavno i znanstveno-istraživačko iskustvo započeo je na Pravnom fakultetu u Osijeku kao asistent (1976), znanstveni asistent, docent, izvanredni profesor, redoviti profesor, redoviti profesor u trajnom zvanju. Bio je dekan Fakulteta u tri mandata. Na diplomskom studiju predaje Ustavno pravo, Europsko javno pravo, Ustavno procesno pravo, Pravo lokalne i regionalne samouprave i Nomotehniku. Profesor Lauc je vanredni/gostujući profesor na fakultetima (diplomski i poslijediplomski studiji) u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bio je aktivni istraživač i glavni istraživač na nizu znanstveno-istraživačkih projekta. Bio je Član je Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Sabora, član radnih skupina za izradu zakona (Ustavni zakon o Ustavnom sudu, Zakon o političkim strankama i dr.). Bio je član radnih skupina za izradu stručnih osnova za izmjenu Ustava (2000; 2009; 2014), te je član Međunarodnog udruženja za ustavno pravo (IACL) i Hrvatske udruge za ustavno pravo. Redoviti je član Akademije pravnih znanosti Hrvatske. Član je Skupine nezavisnih stručnjaka za Europsku povelju o lokalnoj samoupravi Vijeća Europe. Pristup ustavnoj materiji koji ima profesor Lauc svakako je bio razlog za naš razgovor, inspirisan stavom da „pravila igre nisu sama sebi svrhom, nego im je namjera artikulirati poželjnosti i iste uozbiljiti u praksi“.

Zašto je bitan Ustav kao politički i pravni dokument? Kako tumačiti konstitucionalnu demokratiju danas?

Tri velika koegzistirajuća sustava regulacije jesu: (I) moral; (II) religija; (III) pravo. Najvažnije je promišljanje i usvajanje visoke korelacije morala i prava.  Pravo nije negacija morala, nego je negacija negacije morala. Drugim riječima, na pitanje što je Dobro, a što Zlo, što je inače ugrađeno u DNK čovjeka u memoriju, odnosno u srce i mozak, znači što se osjeća, što je savjest i svijest (subjektivno), odgovara se regulacijom,  podizanjem na normu, koja iskazuje poželjnost ponašanja. Na taj način se dolazi do objektivnog, općeobvezujućeg, uz nagradu za prihvaćanje pravila ponašanja, ali i kaznu za ugrožavanje i kršenje tih pravila.  Normom se objektivizira ponašanje, ali uvijek vrednovanje je u praksi in concreto.

Najkraća  definicija ustava u teoriji ustavnog prava jest, da je ustav najvažniji politički dokument (projekt društvenog razvoja) i najviši pravni akt države i društva. Ustav/brana je ograničenje, a ustav je ograničenje vlasti da ne zadire u slobode i prava ljudi. Svaka legitimna vlast, koja se dobiva na demokratskim izborima, ima pravo i dužnost odlučivati o ciljevima društvenog razvoja koje namjerava ostvariti  u svom mandatnom razdoblju. Društvenom razvoju valja pristupati holisitčki (Istina je cjelina!), a to znači kao individualnom, ekonomskom, organizacijskom i kulturalnom.  Drugim riječima, nužno je tragati za relevantnim uzrocima razvoja (Aristotelove cause), dotadašnji razvoj ne negirati, nego negacijom negacije negativnosti eliminirati, odnosno svoditi na najmanju moguću mjeru, a pozitivnosti afirmirati i razvijati. Pojednostavljeno to je proces u kategorijama Istina v. Laž; Dobro v. Zlo; Lijepo v. Ružno. Najvažnije je iznaći rješenja kvalitetnog odnosa između individue (građanin/građanka) i kolektiviteta (država i društvo), da se ostvaruje puna emancipacija moralna, intelektualna, socijalna i estetska kroz slobode i prava individue, te istovremeno i opće dobro društva i države kao oblika ustroja vlasti/moći, kao pravedne zajednice, moralno utemeljene, intelektualno potentne, socijalno senzibilizirane i ekološki osviještene. Navedeno se može svesti na autopoietično optimalno oblikovanje institucija u ambijentu konstitucionalne demokracije.

Konstitucionalizam sadrži: (I) skup političkih i pravnih teorija – čiji credo jest da javna vlast u obnašanju svojih ovlasti mora poštivati ograničenja i pravnu proceduru te djelovati u interesu pojedinaca članova političke zajednice; (II) sustav ustavnih institucija – koje moraju ostvarivati ustavnu vladavinu (ograničavanje i uzajamni nadzor svih nositelja vlasti u državi, primjena načela diobe vlasti, ustavnopravni nadzor zakonodavstva, neovisnost sudbene vlasti, decentralizacija i lokalna samouprava, te jamstvo zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda); (III) zbiljski demokratski politički sustav – djelovanje sukladno navedenim načelima i oblikovanim institucijama, gdje je vlast utemeljena na povjerenju birača iskazana na izborima, odgovorna pred narodom, odnosno od njega izabranog predstavničkog tijela. Takva vlast vodi računa o supremaciji ustava u pravnom i praktičnom djelovanju.

Demokracija ima šansu stasati, sazrijevati i razvijati se  tijekom vremena međudjelovanjem  prosvjetljenog (poštenog i pametnog) vodstva i aktivnog građanstva.

Konstitucionalna demokracija jest oblik uvažavanja, usvajanja i razvijanja  moraliteta, legitimiteta i legaliteta.

Nerijetko se stiče dojam ‘nedodirljivosti’ ustava, odnosno nemogućnosti mijenjanja ili gotovo nepremostivih procedura izmjena ustava. Trebaju li ustavi takvu vrstu distance (u ime ‘najvišeg pravnog akta’) ili se ona pak vještački pravi? Zašto? Koliko se ova konstrukcija usložnjava u slučaju bh Ustava?

U teoriji ustavnog prava poznata je kvalifikacija ustava u odnosu na način njegova donošenja. Tzv. kruti ustavi donose se po različitom postupku od donošenja zakona, dok se tzv. meki ustavi donose po istom postupku kao i zakoni. Kroz povijest bilo je i zabrana mijenjanja ustava, bilo u cijelosti (izuzetak), bilo pojedinih njegovih dijelova. Međutim, te zabrane nisu opstojale, ako je politička volja bila za mijene. Valja imati u vidu da se državne i društvene okolnosti mijenjaju, te da i ustav treba biti ažuran u odnosu na poželjni aktualni društveni razvoj. Nužno je redefinirati ciljeve i misije, te oblikovanti institucije (konstitucionalni inženjering) koje bi trebale omogućiti  kvalitetan odnos građana/građanki, s jedne strane, i državne vlasti (moći), s druge. Drugim riječima, valja jasno definirati što je cilj društvenog razvoja – čovjek sa svojim neotuđivim slobodama i pravima, dok je vlast oblik koji to osigurava na pravedan način. Opća teza za razumijevanje ljudskog razvoja (human development) je da slobodan i kreativan čovjek misli kako osjeća, komunicira kako misli, te djeluje kako kaže/piše. Na određeni način, može se reći, cjelokupna povijest je osvajanje slobode (Hegel). Kakogod, samo istinska sloboda jest ona koja se zasniva na moralu. Bez etike nema realne slobode, nego je to samo iluzija slobode. Bez etike nema kreativnosti, nego samo na sceni je imitacija kreativnosti. Sloboda je tako, uvjet bez koga se ne može, za sve inovativne uključujuće i održive zajednice.  Revizija ustava sama po sebi je predviđena u svim ustavima. Međutim, trebalo bi izbjegavati olako i učestalo mijenjanje ustava, odnosno to činiti „dršćućom rukom“. Drugim riječima, tom projeketu treba pristupati znanstveno i stručno, a onda i politički. To znači akcent je na tzv. prijevremenom vrednovanju ponuđenih rješenja (ex ante) kao  podloga za odabir ponuđenih rješenja, no ipak uvijek pravo (law), a onda i ustav vrednuje se tek u primjeni. Za primjetiti je nužnost holisitčkog pristupa, jer i najmanja promjena ustava  ima uvijek značajnije posljedice.

Bosna i Hercegovina odmah nakon raspada SFRJ sve do danas na svom putu konstitucionalnog odabira (tzv. ustavni izbor) našla se pred solucijom – republika građana ili republika naroda. Pristup ili/ili nikako ne zadovoljava, jer nije i/i, nego isključivi. Drugim riječima izlaz je u iznalaženju modela „republika građana i republika naroda“! Upravo kroz traganje na ovako postavljeno pitanje može se pokazati sva dubina i kompleksnost situacije u BiH. Iako  su ustavna pitanja „domaća zadaća“, u ta pitanja  u BiH uplitala se međunarodna zajednica s većim ili manjim otvorenim ili prikrivenim, direktnim ili indirektnim utjecajima. Tako je prvo u Ženevi prihvaćeno “Devet ustavnih načela za BiH“, a nakon toga Owen-Stoltenbergov plan: Ustavni sporazum o Uniji Republika Bosne i Hercegovine, te nastavak tog plana “Mirovni paket o Bosni i Hercegovini-nova izmijenjena verzija”, a u sklopu njega i Dodatak I odnosno Ustavni dogovor o savezu Republika Bosne i Hercegovine. Slijedi Washingtonski sporazum na temelju kojeg je donesen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (konstitutivna dva naroda – Bošnjaci i Hrvati), što rezultira i konstituiranjem Republike Srpske. Valja imati na umu da se sve to odvija, pojednostavljeno rečeno, u vrijeme krvavog rata i jednih protiv drugih i svih protiv svih. Radi okončanja sukoba, dolazi do Sporazuma u Daytonu (uključeni Bošnjaci, Hrvati i Srbi). Navedeno kulminira i postaje razvidnim  u vrijeme prihvaćanja i provođenja u djelo Daytonskog sporazuma donošenjem Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ustava njezinih kantona, te ustava Republike Srpske.

Bez obzira na različito tumačenje nastanka ustava, priklanjam se stajalištu  da je Daytonski sporazum uključivo sve Anekse pa tako i Aneks 4. tj. Ustav Bosne i Hercegovine donesen radi “okončanja tragičnog sukoba u regiji”, te “promoviranja trajnog mira i stabilnosti”, nametnut od strane međunarodne zajednice uz posebno aktivnu ulogu Sjedinjenih Američkih Država. Na tom putu unatoč moralnim načelima i svim pravilima međunarodnog prava, u velikoj mjeri sankcionira se teritorijalni ustroj i obnašanje vlasti  u BiH koje je rezultat ratnog osvajanja i djelovanja, te uz stanovite korekcije koje su rezultat kompromisa pod međunarodnim pritiskom vrši raspodjela područja BiH po entitetima i na osnovu nje razgraničenje između njih. Ipak, istovremeno zaustavljena su ratna djelovanja i uspostavljen je mir u BiH.

Po načinu donošenja, bez obzira što je oblikovan kao međunarodni dokument,  za mene to je oktroirani ustav (oktroa = darovanje).

Daytonski sporazumi, osobito Aneks: IV., tj Ustav BiH, su vrlo interesantni i inspirativni za proučavanje kako sa aspekta postupka njegovog donošenja tako i sa aspekta njegove forme ispoljavanja te sadržajnog obuhvata.

Naravno da sve po pitanju ustavnih promjena u slučaju BiH ustava, se značajno usložnjava, jer je  to jedan od najsloženijih sustava na svijetu.  Iako je dugo prevladavalo stajalište da Daytonski sporazum ne treba mijenjati, danas je promjena istog dobila legitimitet, jer su se bitno izmijenile okolnosti danas u odnosu na vrijeme njegova donošenja. Konačno, svjedoci smo i sudionici krucijalnih mijena u svijetu na koje treba adekvatno odgovovarati.  Na određeni način sva relevantna društvena događanja imaju epilog u pravu (law) odnosno u temeljnim pravilima igre, tj. ustavu.

Proturječnost između pojedinih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i njihovu neusklađenost sa Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uočila je i Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe (Izvješće 2006.g.) ukazala na potrebu usklađivanja pojedinih odredaba Ustava BiH sa Europskom konvencijom, te izložila konkretne prijedloge za ustavnu reformu. Slična situacija je i sa odlukom Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga koju je on donio u povodu aplikacija broj 27996/06 i 34836/06, koju se protiv Bosne i Hercegovine podnijeli Dervo Sejdić – pripadnik romske i Jakob Finci – pripadnik jevrejske nacionalne manjine.

Međutim, za promjene ustava u BiH nužan je konsenzus relevantnih subjekata, ne samo entiteta, političkih stranaka, odnosno njihovih elita, nego društveni konsenzus prvenstveno građana, po svim relevantnim sadržajima ustavnog karaktera. Prvenstveno se to odnosi na ljudska prava i temeljne slobode i ustroj vlasti. Za BiH je najvažnije prepoznati i usvajati načela modernog federalizma, kao složenog državnog ustroja.

Kada govorite o elastičnosti ustava, da li mislite na interpretaciju (odnosno sam tekst ustava)?

Jedno je elastičnost kod „mekih ustava“. Međutim, interpretacija ustava treba biti kauzalno-teleološka. Valja znati da ustavna rješenja, kao i zakonska (u širem smislu pravne regulacije), tek konačno vrednovanje dobiva u primjeni. Plediram za izravnu primjenu ustava, a to znači političko-programski sadržaj svesti na minimum, a životno-sadržajni naglasiti, čime se jača njegova konstitucinalnost. Stoga oni koji primjenjuju propise moraju iste interpretirati visoko stručno (profesionalno) i etično. Misija pravnih fakulteta jest u ospoosobljavanje studenata ne za gramatičko tumačenje, nego za teleološko kreativno tumačenje, koje uvažava „hard-law“, ali ga obogaćuje sa „soft-law“, a to znači da se oslanja na običaje „uma i srca“, tradiciju, pravna načela, vrednote. Tako dinamičko tumačenje eliminira interpretaciju koja je utilitarna, diskreciona, arbitrarna, koja je rezultat uskih sagledavanja i dnevno političkih interesa.  Tumačenje prava je visoko sofisticirano. Znači traže se kvalitetni ljudi, koji su slobodni, nezavisni, moralni, pošteni, znalci, sa dovoljno sluha za istinu i pravdu. Drugim riječima, onaj koji tumači pravo (law) treba to činiti hladne glave, topla srca i čistih ruku. To znači da je nužna korelacija moraliteta, legitimiteta i legaliteta, gdje je moral prius, legitimitet može imati svatko tko je usvojio propise, a ne samo onaj koji ga je donio, a legalitet znači primjena načela ustavnosti i zakonitosti. Zato nije čudno što se aktualiziraju rasprave oko ustavnog identiteta, gdje tragaš za korijenima, ne radi izolacije, nego radi samodefiniranja kao preduvjeta  kvalitetnog integriranja s okruženjem.

Što se tiče ustava najvažniji tumač je Ustavni sud.

U Vašem radu „Kako pisati, čitati i primjenjivati Ustav“ navodite da „pisanje, čitanje, tumačenje i primjenjivanje Ustava je pothvat u kojem mora sudjelovati narod (građani/građanke), koji daje legitimitet izabranoj vlasti koja odlučuje“. Koliko je bitno postojanje građanskih inicijativa za izmjene ustava? Šta nam to govori o građanskom društvu, državi i ustavu? Može li se sam proces izmjene ustava svesti na ‘političku volju’?

Na određeni način dijelom sam već odgovorio na postavljeno pitanje. Narod kao nositelj suvereniteta ima pravo i dužnost uključivati se u relevantne procese u državi i društvu. Prvenstveno tu mislim na različite građanske inicijative, sudjelovanje zainteresirane i stručne javnosti u konkretne rasprave. Politika je javno dobro i danas svjedoci smo i sudionici, da se ne može i ne smije uključivanje svesti samo na izbore (predstavnička demokracija), nego sve više kao participativna (uključujuća demokracija), ali i deliberativna (stručno i znanstveno uključivanje). Značajno tu pomaže digitalna tehnologija. Drugim riječima, mora se osposobljavati za novo doba, jer osim visoke motivacije (htijenje), nužna su znanja i vještine, ali i odgovarajuća politička volja. U tome vidim istinsku šansu za organizacije građanskog društva, za znanstvene i nastavne institucije, za razna stručna udruženja, za medije i sl.

Svaka  inicijativa koja je poštena (moralna) i pametna, zahtjeva jačanje kapaciteta moralnog, intelektualnog i socijalnog kapitala zajednice. Drugim riječima, takvo uključivanje je legitimno, poželjno. Na taj način uzdrmava se politička žabokrečina, uznemirava se birokratska bezdušnost, ugrožavaju se oni koji su se dobro smjestili (ne samo u politici, nego i u gospodarstvu, znanosti, obrazovanju, kulturi, religiji i dr.).

U Upitniku Evropske komisije upućenom Bosni i Hercegovini (decembar 2016.) su definirana pitanja o postupku izmjene Ustava BiH, dosadašnjim izmjenama te planovima za izmjene[1]. Poznato je da će izmjene biti rađene sukladno presudi Sejdić – Finci (i to su najčešće, ukoliko ne i isključivo, spominjane izmjene), no je li opravdano očekivati da planovi za izmjenu Ustava uključe i druge izmjene na koje civilno društvo ukazuje već godinama? Posebno imajući u vidu dio Upitnika koji vrlo jasno traži podatke o uključenosti/saradnji civilnog društva i državnih organa[2] te načela na kojima počiva EU (poput načela supsidijarnosti, participacije, otvorenosti).

Kada se dubinski želi proniknuti u relevantna događanja u nekoj zemlji, što je smisao Upitnika, onda svakako ima mjesta za pitanja oko ustava.

Kako je to opće usvojen standard da se u samom ustavu predvidi način njegova mijenjanja, to je slučaj i sa Daytonski sporazumom, Aneksom 4.  Članak X: Izmjene i dopune  („Ovaj se Ustav može izmijeniti i dopuniti odlukom Parlamentarne skupštine koja je donesena najmanje dvotrećinskom većinom glasova nazočnih u Zastupničkom domu koji pristupe glasovanju“; „Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne smije se ukinuti ili umanjiti bilo koje pravo ili sloboda navedeni u Članku 2. ovoga Ustava, ili izmijeniti ovaj stavak“ – ovaj stavak je primjerak za zabrane mijenjanja ustava o čemu je bilo riječi u odgovorima).

Osobno nemam uvid u „službene“ materijale oko promjene Ustava BiH, no određene inicijative svakako egzistiraju i to je dobro. Bitno je značajno mijenjati pristup promjenama ustava, na način da se ne čeka netko sa strane (Deux in machina), nego da se umreže pošteni i pametni. Drugim riječima ustav bi trebao biti proizvod svih struktura i razina vlasti, artikulacija potreba i interesa mnoštva politika (policy), visoko stručno i etično koncipiran. Naravno da je uvijek važna procedura kojom se omogućava i osigurava efikasnost i efektivnost, visoki standardi demokratizacije, socijalna osjetljivost i ekološka osviještenost. Ustavnopravnim jezikom, to bi trebao biti dokument kojim se razigrava dioba vlasti (horizontalna i vertikalna), demokratska kontrola i ravnoteža, ustavno sudovanje, promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, vladavina prava, te moralna, legitimna i legalna vlast. Pri donošenju ustava treba izbjegavati revolucionarne pravde i pravni nihilizam. Ustav kao društvena tehnologija gradi različite vrste osiguranja koja transferiraju vrednote i percepcije interesa, tako da građani odlučuju: tko su oni, što su njihove vrednote, i što njihove vrednote zahtjevaju. Čovjek pojedinac umrežen u različite skupine mora biti u fokusu, a sve ostalo treba vrednovati koliko i kako doprinose ekonomskoj efikasnosti, političkim slobodama i socijalnoj sigurnosti.

U vrijeme pridruživanja Europskoj uniji, treba iskoristiti vrijeme za dubinsku analizu nacionalnog prava s namjerom usvajanja europske stečevine prava. Hrvatsko iskustvo ukazuje na nužnost usaglašavanja materijalno pravnih odredaba, a osobito proceduralnih. Tzv. deficit demokracije je rak rana bivših socijalističkih država, jer su iste funkcionirale „odozgo“. Glavna kontaminacija tada je bio inauguralni efekt – sve će to rješiti država, partija, vođa. Drugim riječima treba nastojati ostvariti optimalnu regulaciju, gdje prevladava struka u odnosu na politički voluntarizam, kojom se zadovoljavaju osjećaji, potrebe i interesi građana/naroda.

Slijedimo li sociološki pristup ustavu, i Vaš navod da se ustav javlja kao „uzrok“ društvenog razvitka ali i kao „posljedica“ tog razvitka („Izvori pravne znanosti, jučer i danas u Europi“), može li se prijedlog za uvođenje afirmativnih mjera u Ustav BiH radi postizanja pune rodne i polne ravnopravnosti[3] razumjeti kao teleološki, pro futuro, pristup i/ili doprinos ustavnoj reformi u BiH?

Pravo (law), a onda i ustav su izraz poželjnosti, namjera, očekivanja pro futuro. Kauzalni aspekt, znači analizirati uzroke dotadašnjeg društvenog razvoja, afirmirati pozitivnosti i negirati (svesti na najmanju moguću mjeru) negativnosti. Svakako ustav ima u sebi i ruho ciljnosti, a to je teleološki aspekt. Nema sumnje, između ostalog, poželjno je definirati potrebe postizanja pune rodne i spolne ravnopravnosti. Nikada dovoljno ravnopravnosti, slobode i prava. Konačno i cijela povijest može se definirati oko osvajanja slobode.

U današnje virtualno vrijeme razigrava se novi ambijent, pojave kao što su populizam i improvizacije ugrožavaju Istinu, Dobro i Lijepo, što se svodi na vladavinu prava kao Pravde.

Intervjuisala: Lejla Gačanica, članica Inicijative Građanke za ustavne promjene

 

[1] Pitanja iz Upitnika EK: Molimo opišite postupak koji je potrebno provesti za izmjenu Ustava. Da li je već bilo izmjena Ustava? Ako jeste, molimo vas da objasnite relevantne izmjene i dopune, postupak, obim i izvršene izmjene.

Da li postoje planovi za izmjenu Ustava? Molimo da objasnite.

[2] Pitanja iz Upitnika EK:

Da li postoje strateški dokumenti za saradnju državnih organa sa civilnim društvom i da li se realizuju?

Da li postoje zvanična tijela za dijalog i saradnju između organizacija civilnog društva i javnih institucija i ako je tako, kako se OCD-ovi zastupljeni u njima? Kako ova saradnja funkcioniše u praksi? Da li su administrativni kapaciteti i sredstva dovoljni da bi mehanizam ostvario svoje ciljeve? Da li je struktura dovoljno vidljiva, otvorena i dostupna organizacijama civilnog društva?

Molimo da objasnite kako je civilno društvo uključeno u javne rasprave o nacrtu zakona i politika. Da li postoji struktura ili mehanizam, uključujući i web platformu? Da li su prijedlozi civilnog društva uzeti u obzir od strane nadležnih organa?

[3] Tekst prioriteta: Ustav BiH ne sadrži odredbe koje eksplicitno garantuju ravnopravnost polova i rodova niti obavezuju državu na poduzimanje posebnih afirmativnih mjera (mjere pozitivne diskriminacije) koje bi obezbijedile tu ravnopravnost. Uvoðenje afirmativnih mjera u Ustav BiH podrazumijevalo bi uvoðenje mjera u kontekstu rodne i polne ravnopravnosti koje bi doprinijele izjednačavanju položaja manje zastupljenog roda i pola. One bi služile kao podstrijek da se politika jednakih mogućnosti ne samo ustanovi kao ustavno pravo i obaveza drave, nego i da se odgovornije sprovodi. Ove mjere mogu se primjenjivati u različitim oblastima u kojima je do sada primijetna diskriminacija po osnovu pola i roda.

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s