Diskriminacijom na potomstvo

U BiH ne postoji zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji ni na državnom ni na entitetskom nivou. Žrtve takvog stanja su parovi, kojih je prema nekim procjenama 17 posto, koji ovakve zahvate plaćaju sami, odlaze u inostranstvo ili ostaju bez djece.

 “Ako smo i suprug i ja osigurani, sve uredno plaćamo, zašto je problem u kom smo kantonu kad je ista država pa nisam u Australiji”, započinje priču Aida koja želi da o njoj i suprugu otkrivamo što manje detalja. “Dovoljno sam se naslušala priča da sam jalova, da tražim što mi od Boga nije namijenjeno i ne bih da ponovo proživljavam to sve, kad neko ovo pročita”, objašnjava nam razloge.

Napominje da u kantonu u kom ona i suprug žive nije moguće dobiti bilo kakvu pomoć od nadležnog fonda za proces biomedicinski potpomognute oplodnje. “Moja prijateljica iz Tuzle je dobila dio, skoro pola im je refundirano, a mi moramo sami da se snađemo za novac iako plaćamo iste doprinose i to je ono što me vrijeđa, što se ovo čini kao normalno, a nije”, kaže Aida. “Ako svi kažu da smo zemlja starih, da nas više umire nego što se rađa i ako nam poručuju da stvaramo porodice zašto nam ne pomognu”, pita se Aida i kaže da uskoro sa suprugom odlazi u Prag na kliniku kako bi došli do potomstva.

“Četiri kantona koja su na neki način riješila ovo pitanje su Sarajevski, Tuzlanski, Zeničko Dobojski i Srednjobosanski. U toku je izrada nacrta pravilnika o biomedicinski potpomognutoj oplodnji što je u nadležnosti Federalnog ministarstva zdravstva i nadamo se da će tim pravilnikom ovo biti riješeno”, pojašnjava primarijus doktor Muharem Kadić iz Službe za medicinsko – farmaceutske poslove pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine. U sarajevskom kantonu odnedavno je uvedena praksa da kantonalni fond pomaže parovima koji koriste medicinki potpomognutu oplodnju.

“Sredstva za medicinski potpomognutu oplodnju će se refundirati za maksimalno dva pokušaja za jedan bračni par i to u iznosu do 4.000,00KM za prvi pokušaj i do 2.000,00KM za drugi pokušaj”, pojašnjava Anesa Eminović iz press službe Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo pravila iz ovog fonda.

“Federalno ministarstvo zdravstva je shodno svom mandatnom planu rada krajem 2016. godine izradilo tekst novog Prednacrta zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, te ga proslijedilo na mišljenje kantonima, što je naša obaveza s obzirom da je zdravstvo u podijeljenim nadležnostima između Federacije i kantona. Nakon obrade zaprimljenih sugestija i prijedloga s nivoa kantona, a što je u toku, Prednacrt zakona će biti upućen prema Vladi FBiH, a potom i u parlamentarnu proceduru”, kaže stručni savjetnik za odnose s javnošću Federalnog ministarstva zdravstva, Zlatan Perišić. On napominje kako dostupnost finansijskih sredstva utiče na to da se ova usluga negdje finansira, a negdje ne.

Da je potrebno zakonski regulisati ovu oblast slaže se i Devleta Balić, redovna profesorica ginekologije i akušerstva i direktorica Zavoda za humanu reprodukciju “Dr. Balić” u Tuzli. “Važno je da postoji jasno, sistemsko rješenje a najvažnije od svega je da se taj zakon primjenjuje u praksi, bez izuzetaka”, kaže profesorica Balić.

Profesorica nam naglašava kako je moguće da samo parovi, bračni ili vanbračni, koriste vantjelesnu oplodnju. “Zakonom nisu regulisane pacijentice koje žele dijete, bez partnera i one moraju te usluge potražiti u inostranstvu i takvih zahtjeva imamo 5 posto”, kaže profesorica Balić. Ona ističe da posebnu pažnju zahtijeva ovo pitanje, žena bez partnera koje žele potomstvo. Objašnjava da je bila članica komisije u FBiH, gdje je kao osoba iz struke dala svoje prijedloge. “Kažu neki da je malo da u zakonu stoji dva pokušaja, a ja kažem da je možda i bolje manji broj ako ćemo doći do više parova”, jasna je ona.

Foto: Devleta Balić, direktorica Zavoda za humanu reprodukciju “Dr. Balić”

A da je sve više parova koji vantjelesnom oplodnjom dolaze do djece potvrđuje i rad klinike Dr. Balić. “Ne znači da to što je više parova da je veća neplodnost nego je svijest da je to nešto nepromjenjivo ili Božije davanje promijenjena pa se parovi lakše odlučuju za ovu metodu”, pojašnjava profesorica.

Naša sagovornica želi da iskoristi priliku i da skrene pažnju na pravilnu upotrebu terminologije. “U metode medicinski potmognute oplodnje, u užem smislu riječi spadaju dvije vrste procedura: inseminacija i vantjelesna oplodnja; inseminacija je kad se u matericu ubrizgava sjeme partnera a do opolodnje faktički dođe prirodnim putem, ali je medicinski potpomognuta. Kod vantjelesne se taj proces dešava van tijela majke iako se ovi termini, pogrešno, poistovjećuju u javnosti”, naglašava profesorica.

“Što se brojnih posjeta klinici tiče, to jako brine parove već na početku. Moderan pristup naše klinike i drugih je da se u jednom posjetu obavi što više pregleda i svega da se pojednostavi ta procedura”, ističe prof. Balić. “4.000 maraka košta postupak oplodnje plus lijekovi koje pacijenti mogu da nabave sami, van ustanove, ali prosjek je oko 6.000 maraka i država mora da učestvuje u tome”, kaže ona.

Uspješnost ovakvog zahvata se ogleda ne samo u začeću nego i zdravoj trudnoći i porodu. “Možemo se pohvaliti da u našoj klinici svaka četvrta žena rodi zdravo dijete što je ujedno i u skladu s evropskom stopom”, kaže profesorica i napominje da je velika zabluda neplodnost gledati kao ženski problem. “Polovina parova koja nam se javi ima problem kod muškog dijela, a ne kod žene i to je učestala zabluda.”

Dok pacijenti posjećuju privatne klinike, u BiH ili inostranstvu, oprema za banku sperme na Univerzitetsko kliničkom centru Sarajevo skuplja prašinu. I to – dupla oprema o čemu je pisao Centar za istraživačko novinarstvo prije dvije godine. Tragom ove informacije kontaktirali smo UKCS no odgovor nismo dobili ni iz jedne od brojnih službi te ustanove. Na sajtu ove ustanove, u odjeljku Klinike za ginekologiju i akušerstvo stoji da je zamrzavanje sperme u planu, bez detalja o tome kad bi se to moglo i desiti.

Davorin Semenik, sekretar Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova nas podsjeća na pokušaj usvajanja ovog zakona na državnom nivou u 2016. godini. Ustavnopravna komisija je na sjednici razmatrala prijedlog ovog zakona i i sa tri glasa za i pet protiv usvojila da prijedlog zakona nije usklađen s Ustavom BiH i pravnim sistemom BiH niti je prihvatila principe prijedloga ovog zakona.

Iako postojanje propisa na ovoliko niova doprinosi diskriminaciji građana i građanki BiH, u Republici Srpskoj, koja za razliku od FBiH, nema kantonalni nivo, situacija u ovoj oblasti je nešto jednostavnija. Zakona o vantjelesnoj oplodnji nema i trenutno ovu oblast reguliše Pravilnik o sadržaju, obimu i načinu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu.

“Ministar zdravlja i socijalne zaštite RS imenovao je komisiju za izradu zakona o liječenju neplodnosti postupkom biomedicinski potmognute oplodnje u okviru kog se očekuje precizno definisanje svih pitanja iz ove oblasti”, kaže portparolka Fonda zdravstvenog osiguranja RS, Darija Filipović Ostojić. Ona napominje da je fond od 2007. godine finansirao jedan pokušaj, dok od 2011. finansira dva pokušaja vantjelesne oplodnje i to u cjelosti ženama do 40 godina za dva postupka, ženama od 41. do 42 godine 50 posto, a za sve one preko tih godina, koje rode dijete začeto na ovaj način fond refundira troškove u potpunosti, naknadno.

“Imajući u vidu dobre rezultate, s oko 800 beba začetih na ovaj način od 2007. godine, nadležno ministarstvo će pokušati ove godine iznaći sredstva i za finansiranje trećeg pokušaja”, navodi portparolka uz napomenu da će javnost biti blagovremeno obaviještena o ovome. “U 2016. godini, zaključno sa novembrom smo imali 421 odobren zahtjev što je oko 2,1 milion KM i primjetan je blagi porast zahtjeva za vantjelesnom oplodnjom”, kaže naša sagovornica.

Bračni par iz Istočnog Sarajeva, Zorica i Milan, kažu da su zadovoljni uslugama koje im pruža Fond zdravstvenog osiguranja RS. “Mi smo danas roditelji predivnog, zdravog sina i ne možemo se požaliti na usluge fonda u tom smislu, vezano za vantjelesnu oplodnju”, kažu nam. “Posebno je dobro što se novac ne refundira nego čim vam se odobri zahtjev, fond to reguliše sa klinikom u Banjaluci i tu nemate troškove”, kaže Zorica.

“Zdravstvena ustanova Medico's iz Banjaluke je jedina ustanova sa kojom fond ima zaključen ugovor za vantjelesnu oplodnju a jedna procedura košta nešto više od 5.000 KM”, navodi portparolka Fonda zdravstvenog osiguranja RS. “Upućena sam da u Federaciji to nije ovako urađeno i da ima dosta problema pa mislim da bi zakon to regulisao jer, bez obzira gdje ko živi, ako plaća osiguranje, treba da ga može koristiti i tu svi trebamo biti isti”, kaže Zorica.

“Loše se osjećam kad kažu da je moje dijete iz epruvete, ono je moje, ne volim taj ton, kao da nas neko osuđuje, zato i ne pričamo javno o tome kako smo došli do potomstva”, ukazuje Zorica i ovu stranu problema. “Neplodnost je bolest, stanje kao i sva druga i ne razumijem da nas neko tjera da se stidimo toga ili da država ograničava ko može, a ko ne imati djecu i sve probati da postane roditelj”, pojašnjava ona.

“Fond zdravstvenog osiguranja Brčko uprkos nepostojanju zakona, svjestan potreba korisnika/ca osiguranja, kroz projekat finanasiranja asistirane reprodukcije osigurava novčana sredstva za ovu svrhu”, kaže Tijana Stjepanović, šefica službe pravnih i opštih poslova Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH. Prema njenim riječima, Upravni odbor fonda zasjeda četiri puta godišnje i donosi odluku na osnovu koje je moguće da fond finansira ove troškove. “Za parove koji prvi put koriste ovu uslugu odobrava se iznos od 4.400 KM, dok je za drugi put taj iznos 3.000 KM. Pošto je ovo jako osjetljivo područje, dajemo potpuni izbor pacijenticama da izaberu same kliniku i ljekara i nakon obavljenog zahvata, fond im refundira navedene iznose”, kaže naša sagovornica. Ona kaže da fond do sada nije imao niti učestvovao u javnim akcijama zagovaranja donošenja zakona iz ove oblasti. “Imajući u vidu važnost ovog pitanja rado bismo se odazvali takvim akcijama i tom smislu smo uvijek otvoreni za saradnju”, kaže Stjepanović.

Dok se između različitih nivoa vlasti i odgovornosti uvukla diskriminacija parova kojima je medicinski potpomognuta oplodnja jedini način da postanu roditelji, BiH godišnje ostaje bez 12.500 stanovnika. Prema podacima Agencije za statistiku BiH broj živorođenih je 30.268 a broj umrlih 35.980. Sa stopom od 17 posto parova koji ne mogu začeti dijete prirodnim putem smo u vrhu evropske tabele, kao i sa zvaničnom cifrom da se godišnje u zemlji obavi blizu 2.000 abortusa (nezvanično, i do 10 puta je veći broj), a oni zdravi sve teže se odlučuju na potomstvo. Jasno je, s ovim pokazateljima, da država (bez obzira na nivo vlasti) mora što prije reagovati.

Izvor diskriminacija.ba

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s