Najviši pravni akt Bosne i Hercegovine već 21 godinu diskriminiše bh. građane i građanke koji nisu ili se ne izjašnjavaju kao konstitutivni narodi. Takav Ustav u jednoj demokratskoj državi, kakva je Bosna i Hercegovina, daje više prava jednom dijelu njenih građana što je direktna diskriminacija i kosi se sa demokratskim načelima, što je i Evropski sud za ljudska prava u Starzburu potvrdio donoseći tri pravosnažne presude protiv BiH.
Tokom dosadašnjih pokušaja pronalaženja zajedničkih rješenja kojima bi se iz Ustava uklonile sve sporne odredbe i kojima bi Ustav dobio dimenziju kojom garantuje svima jednaka prava, građani, građanke, civilno društvo, akademska zajednica, javnost…su bili potpuno isključeni i tek naknadno obavještavani o ishodima pregovora političkih lidera.
Isključivanje javnosti iz pitanja koja se tiču i utiču na živote građana i građanki BiH je nedopustivo za države koje počivaju na demokratskim principima. Objavljeni podaci da je u zadnjih 30 mjeseci politički establišment održao 150 sastanaka i da je razmatrano 50 prijedloga rješenja u vezi odluke „Sejdić-Finci“ a da još uvijek, ni nakon sedam godina od donošenja presude, nije postignut dogovor, govori o netransparentnom odnosu i neodgovornosti političara prema građanima i građankama BiH.
Rezultat vođenja takvih zatvorenih procesa doveo je do toga da su žene potpuno isključene iz pregovora i da imamo Ustav koji ne prepoznaje žene i nema rodnu dimenziju. Bh. građanke se bore s neujednačenim prorodiljskim naknadama, diskriminacijom po pitanju ostvarenja zdravstvene zaštite, nevidljivosti u javnom diskursu, neravnopravnošću u političkom i svim drugim sferama života i upravo zbog toga zahtjevaju da se u Ustav inkorporiraju rješenja koja će poboljšati položaj žena i učiniti Ustav dokumentom koji garantuje ravnopravnost svih građana i građanki.
Incijativa „Građanke za ustavne promjene“ poziva političare da ozbiljno, odgovorno i transparentno počnu sa radom na ozbiljnim promjenama Ustava i zahtjevamo od vlasti Bosne i Hercegovine i zvaničnika Evropske Unije da neminovne ustavne reforme budu prioritet političke agende u BiH, te da u pregovaračke procese ustavnih reformi budu uključene žene i zahtjevi iz Platforme ženskih prioriteta kojima bismo žene učinile vidljivijim i na osnovu kojih bi Ustav konačno postao demokratski u punom smislu te riječi.