Da li je došlo vrijeme za promjenu Ustava BiH?

Temeljna diskriminatorska odrednica Ustava BiH leži u činjenici da mu u žiži nije čovjek nego kolektiv

Ustav BiH izaziva kontroverze u javnom i političkom životu ove države, mnogi stručnjaci već duže vrijeme navode njegov diskriminatorski i neravnopravni karakter, kao i da je došlo vrijeme da se on mijenja, jer su se promijenile i okolnosti vremena u kojem živimo u odnosu na vrijeme kada je Ustav nastao. Kao najveći i već svima poznati problemi Ustava BiH navode se situacija sa manjinama, odnosno njihova nemogućnost da se kandiduju za određene političke funkcije, kao i da u Ustavu BiH nema dovoljno zalaganja da se poboljša položaj žena.

O tome koliko je ustav diskriminatrorski, kakav je njegov odnos prema ženama, da li je došlo vrijeme promjene Ustava BiH razgovaramo sa stručnjacima/kinjama i univerzitetskim profesorima/icama iz BiH.

Milena Karapetrović, profesorica sa Filozofskog fakulteta u Banjaluci kaže kako je Ustav BiH tek dio Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH čiji je bio cilj riješiti probleme koji su postojali prije dvadeset godina i jasno je da u određenom segmentu takav dokument više nije odgovarajući za sadašnju situaciju.

„Tek kad prođe period suočavanja uspostavljenih zakonskih okvira sa primjenom ljudskih prava u stvarnom životu postaje nam jasno u kojoj mjeri dati dokument jeste ili nije dovoljno dobar za građane. Dva su najbolja pokazatelja za to. Prvi, odluka Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci protiv Bosne i Hercegovine. Drugi, višegodišnje ukazivanje nevladinih organizacija, koje se bore za ženska prava, da se upravo na primjeru Ustava ne vidi da postoji jasno opredjeljenje vlasti i istinsko zalaganje za poboljšanje položaja žena u društvu“, rekla je profesorica Karapetrović.

Koliko je Ustav BiH „osjetljiva tema“ Milena Karapetrović kaže da možemo uočiti ukoliko samo površno pogledamo u glavne teme lokalnih medija, a možemo primjetiti i da nema iskrene težnje za pokretanjem stvarnih promjena u društvu i državi.

„Ostaju toliko puta ponovljene konstatacije da – suviše komplikovano uređena država, tranzicijsko stanje iz koga nema jasnog puta, zakovanost u samo jednu dimenziju identiteta (onu nacionalnu), birokratizacija, korupcija i shvatanje politike kao očuvanje vlastitih pozicija u centrima moći – ne dozvoljavaju da se otpočne sa reformama. Otvaranje bilo kojeg od suštinski važnih pitanja, pa tako i pitanja Ustava, kod nas se najčešće pretvara u puke politikanske poruke političara koji su spremniji da popune medijski prostor nego da ulože trud da ponude konstruktivna rješenja na tragu dogovora i kompromisa“, objašnjava ona i dodaje da skoro svaki pokušaj da se odgovori na životno važna pitanja ljudi u Bosni i Hercegovini dovodi do jeftine banalizacije.

„Tako se uspješno zamagljuje kako veličina problema koji treba riješiti, tako i trud, rad i znanje koji treba uložiti u rješavanje tih problema. Pitanje Ustava samo je jedno od tih velikih problema, a podrazumijeva raspravu zasnovanu na argumentima i uvažavanje različitih strana, tolerenciju i sveopšti konsenzus. Ustav je i formalno i suštinski najvažniji zakonodavni akt, ali ne samo to. Ne smijemo zaboraviti da Ustav nije pitanje koje je ostavljeno pravnim stručnjacima, iako oni imaju glavnu ulogu u njegovom kreiranju i krajnjem oblikovanju. Taj dokument prije svega jeste odgovor na suštinski važno pitanje za svakog građanina i svaku građanku u Bosni i Hercegovini, a to pitanje glasi: u kakvoj to mi državi uistinu želimo da živimo? Odgovor na ovo pitanje ukazuje i kakav će biti put prema promjenama“, ističe M. Karapetrović.

Kada je riječ o ženama i Ustavu BiH Milena kaže da žena generalno i dalje nema dovoljno u javnom prostoru Bosne i Hercegovine i na mjestima na kojima se donose najvažnije odluke, te je Ustav samo još jedan primjer na kome se to pokazuje.

„Upravo treba insistirati na novim rješenjima kao što se to već radi putem inicijative Građanke za ustavne promjene. Izmjenjeni ili novi ustav mora u potpunosti pokazati da je iskazana jasna namjera u zalaganju za ostvarenje rodne ravnopravnosti. Društvo u kome živimo i dalje je obilježeno patrijarhalnim obrascima, i samo kontinuiranim obrazovanjem o ženskim pravima, te promjenama zakona i njihovim usaglašavanjem sa evropskim dokumetima, možemo na pravi način dokinuti seksizam i mizoginiju“, kaže M. Karapetrović.

Ona napominje da su brojne inicijative u posljednjih desetak godina pokazale da se mora raditi na reformisanju postojećeg ili donošenju novog ustava. Milena takođe kaže i da nije sigurna da li još uvijek imamo sve uslove za novi Ustav BiH, ali moramo postaviti osnove za to, jer riječ o ozbiljnom, teškom i kompleksnom poduhvatu.

Jasna Bakšić- Muftić, profesorica na Pravnom fakultetu u Sarajevu takođe podsjeća da je Ustav BiH rezultat kompromisa sa ciljem zaustavljanja rata i da je pragmatični pristup zaustaviti rat pobjedio drugi pristup koji treba biti zasnovan na punom poštovanju ljudskih prava, a svi problemi koji nastaju iz ovako postavljenog sistema organizacije države i ljudskih prava elaborirani su u presudam Evropskog suda za ljudska prava što se posebno vidi u slučaju Sejdić-Finci.

Kada je riječ o promjeni Ustava BiH profesorica Bakšić-Muftić kaže da je to osjetljiva tema iz najmanje dva razloga, prvi što zadire u organizaciju same države koja je rezultat postignutog kompromisa, a drugi razlog je poremećaj političkog sistema kao etnički utemeljene raspodjele vlasti. Ona objašnjava da etnička pripadnost nije samo pitanje nediskriminacije nego je osnova za političku diskriminaciju.

Jasna Bakšić – Muftić kaže da nije sigurna da li je pravo vrijeme za promjenu Ustava BiH, jer još uvijek ne postoji politički konsenzus o temeljnim ustavnim pitanjima, ali je sigurno vrijeme za raspravu o tim pitanjima na različitim nivoima društva, kao i da je svako pojedinačno mišljenje o ovoj temi važno.

„Ustav je potrebno mijenjati na način široke demokratske debate u koju nisu uključeni samo lideri najvećih političkih stranaka nego građanstvo, nevladine organizacije, akademske institucije, profesionalna udruženja. Da bi bio stabilan, Ustav treba biti rezultat društvenog dijaloga i konsenzusa, a same procedure promjene su već propisane u postojećem Ustavu“, ističe Jasna B. M.

Naša sagovornica kaže da je nedostatak žena u Ustavu BiH posljedica neravnomjerne raspodjele društvene i političke moći, kao i da nije sigurna da li bi se položaj žena promjenom Ustava popravio, jer i u postojećem Ustavu i zakonodavstvu postoji dovoljno instrumenata za poboljšanje položaja žena u svim oblastima života.

„Upotreba postojećih ustavnih i zakonskih instrumenata zavisi od političke volje koja do sada nije izražena u toj oblasti. Ravnopravnost je i sada ustavna vrijednost što govori u prilog da se situacija ne rješava ’na papiru’ i da se to posebno odražava u državama gdje ustav i zakoni predstavljaju poželjnu projekciju stvarnosti prije nego što su izraz postojećih stavrnih društvenih odnosa“, objašnjava profesorica Bakšić- Muftić.

Ona kaže da je razumijevanje ustava dio opšte građanske kulture i da je važno poznavati pravni i politički sistem države u kojoj se živi. Da bi se došlo do toga važno je formalno i neformalno obrazovanje, kao i javna predavanja, debate, mediji, a ne smije se zanemariti ni interes samih građana za ove teme.

Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica na Univerzitetu Istočno Sarajevo kaže da je Ustav BiH faktički u cijelosti diskriminatorski, a to se vidi od same preambule pa kroz čitave normativne akte.

„Ovaj Ustav nije samo talac rata, već i ZAVNOBiH-a koji je potpuno uništio građanski princip i kolektivitete stavio iznad pojedinca.  I talac je i onih koji se navodno zalažu za njegovu izmenu, bilo da se radi o intenciji da se uspostavi puna ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda bilo da se uspostavi tzv. građanski princip. Ustav je najviši pravni akt jedne države, a ako je država u smislu političkog uređenja u krizi, znači da i sa ustavom nešto nije u redu mada korelacija između pravne norme i društveno-političke stvarnosti nije linearlna. Nacionalističke partije samo naizgled paradoksalno u isto vreme i kritikuju  i podupiru ustav. Time se nalazimo u stanju bezizlaza, i to protivrečnog, jer se pravne norme u ovoj nakaradnoj državi i onako ne poštuju“, rekla je profesorica Popov Momčinović.

Ona ističe da se promjena ustava odlaže jer ima puno interesnih grupa kojima odgovara status quo.

„Čak i one grupe koje se zalažu za promjenu Ustava na građanskom principu to rade na licemeran način, jer se žele predstaviti kao građanska opcija i tako ubiru političke poene, kako kod međunarodnog faktora tako i kod građana/ki koji pripadaju takvoj jednoj opciji. Tako se npr. paradoksalno zalažu za građanski princip ali i tekovine ZAVNOBIH-a koji je kao što sam rekla stavio kolektivitet iznad građanina/ke. Takođe, i mnoge nevladine organizacije, jer kad bi zaista došlo do suštinskih promena one više ne bi dobijale grantove međunarodne zajednice. U takvoj jednoj situaciji Gordijevog čvora, zaista ne znam kako se ovakvo stanje može promeniti. Jedina nada su nam sad mislim pregovori oko pridruživanja EU i reforme koje BIH mora sprovesti na tom putu. A vidimo da se i tu mnoge stvari odlažu, kao na primjer oko Vrhovnog suda i slično“, objašnjava ona.

Dodaje da žena nema dovoljno u priči o promjeni Ustava samim tim što ih nema dovoljno u politici i što su izložene diskriminaciji na različitim nivoima, uključujući i politički.

„Mi imamo dobre zakone o ravnopravnosti polova, ali se oni slabo primenjuju. Eto npr. kad vidimo minoran broj žena koje su npr. prijavile mobing iako je zakon to odlično regulisao. Kako se kod nas pravne norme slabo poštuju, ne vidim da bi uspostavljanje ravnopravnosti polova kao ustavne vrednote nešto bitno promenilo. No opet, mislim da bi bilo dobro da to stoji makar na papiru posebno u ustavnoj materiji, jer pravna norma ipak polako i na duže staze dovodi do nekih promena. Time bi žene ojačale bazu i uporište za svoje borbe u sferi ravnopravnosti polova“, kaže Zlatiborka Popov Momčinović.

Kada je riječ o “demistifikaciji” Ustava BiH običnim građanima Zlatiborka kaže daje to generalno gledano teško, jer iako je naš ustav kratak i nalik američkom Ustavu, a ne kontinentalnom, on je pun protivriječnosti.

„Mnogi vrhunski stručnjaci iz oblasti Ustavnog prava imaju puno dvojbi da odrede kakav je naš Ustav i kakva je sama priroda bh. političkog sistema. Tako npr. u članu II stoji da su EU povelje koje je BiH potpisala i ratifikovala iznad zakona tj imaju nadzakonsku suprematiju to kod nas nije slučaj. Da ne pominjemo veliki broj preklapajućih nadležnosti (posebno na razini odnosa Federacije i kantona), potom haotično stanje kada je reč o izvršnoj vlasti (nju čini i Predsjedništvo i Vijeće ministara)… No opet, kroz neke oblike edukacije, formalne i neformalne, mislim da se građani/ke mogu bolje upoznati sa samim Ustavom“, objašnjava naša sagovornica.

Kada je riječ o promjeni Ustava BiH Zlatiborka kaže da prema njenom mišljenju još nije došlo vrijeme da se to uradi, jer bi to samo dovelo do jačanja etno-nacionalnih tenzija od čega bi na kraju profitirali političari sa takvom retorikom a građani/ke bi u još većoj mjeri postali taoci takve jedne retorike.

Slavo Kukić, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru rekao je da temeljna diskriminatorska odrednica Ustava BiH proizlazi iz činjenice da mu u žiži nije čovjek nego kolektiv, a iz te činjenice proizlazi i sve ostalo – da cilj Ustava nije čovjek i njegova sreća, pravo na život dostojan čovjeka nego pravo iracionalnih kolektiviteta koji se, u konačnici, pokazuju tek kao instrument vlasti interesnih grupa i pojedinaca koja se lažno predstavlja, kao vlast za interes etnosa.

„Svaka, iole civilizacijska promjena ustava za posljedicu ima skončavanje životnog vijeka onih koji su obilježili zadnjih četvrt stoljeća, onih koji se predstavljaju zaštitnicima interesa naroda a stvarno su jahači apokalipse. S druge strane, svaka promjena ustava kojoj u podtekstu stoji zaštita čovjeka i njegova prava na život, od čovjeka bi kao izvora promjena morala i polaziti. U uvjetima etnopolitičkih filozofija, nažalost, takva promjena nije moguća – a to, drugim riječima, znači da je temeljna pretpostavka tog pristupa ustavnim promjenama eliminacija političkih filozofija koje ih onemogućavaju. Je li, međutim, to i moguće? Mislim da jeste. Postoji li, pak, kritična domaća masa za tu vrstu promjena? Bojim se da u ovom momentu ne postoji. Gdje je rješenje? U pomoći sa strane, pomoći onih koji posjeduju moć da matricu promijene. Jesu li za tu promjenu oni i spremni? Bojim se da odgovor i nije najoptimističniji“, rekao je Slavo Kukić.

Na kraju možemo zaključiti da promjena Ustava BiH traži mnogo rada, saradnje i zalaganja da bi ta promjena dovela do ravnopravnosti među polovima, kao i do poštivanja ljudskih prava svih građana i građanki BiH, kao i da se svaka promjena ustava ne smije voditi samo iz korpusa političkih elita, već se moraju uvažiti mišljenja i stavovi svih građana BiH.

 

Za blog inicijative Građanke za ustavne promjene tekst napisala Maja Isović Dobrijević, novinarka portala Buka.

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s