Miodrag Živanović: Ustavom BiH je predviđeno plemensko uređenje kojim rukovodi vrač

Miodrag Živanović, profesor na Filozofskom fakultetu Univertiteta u Banjaluci smatra da je Ustav BiH u potpunosti negrađanski, postavljen na temeljima nacionalizma devedesetih.

„Za ovakvu tvrdnju ima mnogo razloga, od kojih su dva presudna. Jedan od njih je diskriminacija koja se nalazi u svim segmentima Ustava Bosne i Hercegovine, i ne tiču se samo etničke pripadnosti. Postoji diskriminacija među opštinama, koje nemaju isti status i ovlašćenja. Gotovo svaki član Ustava BiH nosi u sebi neke elemente diskriminacije. Zatim, izbor u parlament zavisi od toga gdje živimo. Nekome je potrebno 50.000 glasova da bi postao poslanik, nekome 1.000. Drugi razlog je političkim autizmom vlasti“, rekao je Živanović u intervju za sajt Inicijative Građanke za ustavne promjene.

Profesore Živanoviću, bili ste jedan od autora izmjena Ustava BiH koje nisu naišle na odobravanje. Zbog čega ta vaša inicijativa nije ugledala svjetlost dana?

Odgovor je sasvim poznat i jasan. Zbog kantona. Radila je to jedna  grupa ljudi pod vođstvom Foruma građana Tuzle na čelu sa gospodinom Vehidom Šehićem i nas nekoliko sa bh. univerziteta. Mi smo pokušali da uradimo samo jedan djelić, odnosno eliminisanje ili barem amortizovanje odredbi Ustava koje se odnose na diskriminaciju.

Zbog čega je ovaj Ustav toliko diskriminatorski, kako kažete?

Cijeli Ustav je postavljen tako da je diskriminatorski. Gdje god pogledate postoji neka vrsta diskriminacije. Mi smo tad ustanovili da ustavni sistem BiH karakterišu dvije osnovne odrednice. Prvo, to je trijalističko uređenje, dakle plemensko uređenje Bosne i Hercegovine, a drugo da je cijeli Ustav diskriminatorski. Iz te dvije spoznaje mi smo tad pokušali da napravimo korekcije, ne temeljne promjene Ustava. Kod nas su sve izvršne, zakonodavne, pa i sudske institucije domovi naroda. Od Predsjedništva, Parlamenta, Savjeta ministara i tako dalje. Čak ni Predstavnički dom Parlamenta, koji bi trebao da bude građanski to nije, jer postoji entitetsko glasanje, a entiteti su, kao i sve teritorije u BiH etnički čisti. I to je nešto što će trebati mjenjati. Mi smo to pokušali, ali nismo uspjeli, iako su se predstavnici političkih partija složili sa skoro svim korekcijama. Na kraju smo udarili na kantone i tu je sve stalo.

Koliko Ustav određuje živote svih nas koji živimo u BiH?

Život građana u mnogome zavisi od Ustava, koji je trenutnio katastrofa. Ipak, to nije doprlo do svijesti ljudi. Više je dopiralo u godinama poslije rata, kada smo imali rasprave o dejtonskom ustavu. Ričard Holbruk, koji ga je i sastavio je rekao: „Ja sam to tako napravio da svi budu približno i podjednako nezadovoljni“. E sad, političke elite su kod nas približno zadovoljne, njima odgovara ta rasparčanost i podjela u torove, dok narod ispašta.

Šta je ono što trenutni Ustav čini toliko negrađanskim?

Postojećim Ustavom građani uopšte nisu ni predviđeni i postoje tri konstitutivna naroda i ostali. To je to plemensko uređenje, a onda je distribucija političke moći takva da je vrač onaj glavni. Nije ni poglavica, već vrač, i to onaj partijski. Tako da oni neće da uvode taj pojam građani/ke, jer im to ne odgovara i na taj način, gazeći preko stanovnika BiH, održavaju sebe na vlasti. Samo da bih napravio poređenje moram da vas podsjetim da je 1944. godine održano Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a na kome je donesen dokument, koji prema meni predstavlja najsavremeniji ustavni dokument donesen za BiH do danas. Ukupno jedna stranica i zove se Deklaracija ZAVNOBIH-a o pravima građana BiH. I nećete to vjerovati, u njoj piše BiH je država Srba, Muslimana, Hrvata i svih građana koji u njoj žive. Znači tad, 1944. godine, dok je rat još trajao, mi smo imali ustav koji je poznavao građane, a danas nemamo. To je najprogresivniji ustavni dokument u BiH.

Šta nam onda to govori? Koliko smo mi danas daleko od te 1944. godine?

Eto koliko smo daleko, koliko smo otišli unazad od tad. Dok je cijeli svijet radio na promjenama koje idu u korist građana/ki, mi se konstantno vraćamo nazad, i to ne godinama i deceijama, već vijekovima.

Jedno vrijeme se dosta govorilo o ustavnim promjenama, dok se danas u potpunosti sve to stavilo u stranu zbog, kako nam kažu, ekonomskih reformi. Može li se uopšte raditi na tim ekonomskim reformama i napredovati ka EU ako imamo ovakav diskriminatorski i negrađanski ustav?

Ne može. Kratko i jasno. To je licemjerje Evropske Unije. Oni su potpisali Reformsku agendu, a znaju da mi sa ovakvim plemenskim uređenjem, pa da nam je i idealna ekonomija, ne možemo u EU. Na etničkoj matrici, podjeljeni, u svojim torovima mi ne možemo da napredujemo. A prva stvar koja gradi pregrade među nama je trenutni Ustav. Dokle god mi imamo ovih 13 i po državica u BiH mi ne možemo da napredujemo, a to odgovara našim političarima, jer svaki od njih hoće da stavi svoju šapu u svom pašaluku. Zato je i teško doći do promjene Ustava, do izglasavanja u Parlamentu. Nema tu budućnosti.

Kako onda nešto da promjenimo kad uvijek postoji neko ko pokušava ugraditi svoje interese u sve što se radi da bi se pomoglo funkcionisanju ove države? 

Ti ljudi se za sad ne mogu smjeniti, jedino da dođe do smjene generacija, biološke. Zato nam ostaje samo ulica. Ne mogu se oni kroz institucije sistema mjenjati. Posebno ne na izborima, jer je tu sve već poznato i prije nego što budu održani.

U trenutnom Ustavu se ne poznaje ni ženski rod. Smatrate li da bi se trebalo učiniti bar toliko da se izmjene ove odredbe?

Naravno da bi trebalo, i u praksi i realnosti se u BiH sve vodi u muškom rodu. Ipak, tu treba biti oprezan i pokušati ne ići na silu. Moja uža oblast je filozofija jezika i zato znam šta govorim kad o ovome pričam u kontekstu gender jezika. Zato se treba pokušati dejstvovati u onoj mjeri da dođe do izmjena u onom dijelu gdje su riječi već ušle u prirodnu upotrebu.

Kada će uopšte ljudi kod nas shvatiti koliko je ovaj Ustav ponižavajući?

Ma to je bio projekat Radovana Karadžića na srpskoj strani, te Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana na bošnjačkoj, odnosno hrvatskoj strani. Oni su se vjerovatno i međusobno dogovarali i krojili podlogu za stvaranje ovako diskriminatorskog, ponižavajućeg po građane Ustava, koji bi održavao neko blago ratno stanje godinama. Oni su to započeli i prije izbijanja rata u BiH, spustili su prag ljudskih potreba. Ljudima je postalo bitno da imaju vreću brašna, karton ulja i glavu na ramenima. Od tad je prošlo preko 25 godina, a stanje je još uvijek isto. Svi su zadovoljni, preturaju po kontejnerima i nema bunta. E, sve dok ljudi ne shvate kako su dovedeni u ovu zabludu, neće iz nje ni izaći, pa im neće biti ni važno što nemaju nijedno osnovno pravo koje se garantuje u normalnim zemljama.

Ima li nade da dođe do promjene?

Teško, ali treba se boriti. Trenutno ustavne promjene su negdje u magli. Mi smo u BiH taoci ovog Ustava.

Može li se uopšte očekivati da BiH počne normalno funkcionisati na temeljima ovakvog Ustava?

Ne znam više ni ja. Teško da može bilo šta da se pomjeri nabolje u ovakvim ustavnim okvirima.

Za blog inicijative Građanke za ustavne promjene razgovarao Milovan Matić, novinar portala Buka i dobitnik novinarske nagrade Srđan Aleksić za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim grupama u kontinuitetu i za razvoj društveno odgovornog novinarstva.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s