Presuda “Sejdić i Finci protiv BiH” kao pokretač ili zaboravljeni proces?

Piše: Vildana Džekman

Prošlo je sedam godina od neimplementacije  presude Evropskog suda za ljudska prava, poznatije kao presuda “Sejdić – Finci protiv BiH”, kojom se zadire u srž sistemske diskriminacije ustavno-pravnog uređenja države.

Ovo je prva presuda koja je jasno ukazala na ustavnu diskriminaciju svih onih koji ne pripadaju konstutivnim narodima BiH ili se tako ne izjašnjavaju.

Od 2010. godine kada je Vijeće ministara BiH oformilo radnu grupu za izradu akcionog plana za implementaciju pomenute presude, veliki pomaci nisu napravljeni ni do danas.

Značajno je istaći dok očekujemo ponovo vraćanje “ustavnih pitanja” na državnu agendu, pripadnici nekonstitutivnih naroda žive u državi koja ih sistemski diskriminiše. Antidiskriminacijski Ustav BiH koji bi uključivao rodnu dimenziju i garanciju prava za sve njezine građanke i građane je sigurno san čije ostvarenje ćemo  sačekati još neko vrijeme.

Monika Mijić (agentica BiH pred Europskim sudom za ljudska prava) u svojoj analizi napisanoj prije nekoliko godina, kao osnovni pokretač ustavnih reformi i budućnost za sve njezine građanke i građane BiH vidi kroz implementaciju presude “Sejdić-Finci”. Ona smatra da su bh. vlasti tu učinile male konkretne pomake u ovom procesu.

Presuda “Sejdić i Finci protiv BiH” nezaustavljivi je pokretač ustavnih promjena u BiH!

Monika Mijić, agentica BiH pred Europskim sudom za ljudska prava

Najznačajnija presuda Europskog suda za ljudska prava koja je do sada donesena protiv Bosne i Hercegovine jeste presuda u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH (presuda Velikog vijeća Suda od 22.12.2009. godine). Ova presuda, koja zadire u srž ustavno-pravnog uređenja BiH i obvezuje na njegovu izmjenu, ujedno predstavlja i prvu presudu u kojoj je Sud utvrdio povredu čl.1. Protokola br. 12. U predmetnom slučaju aplikanti, državljani BiH, g. Dervo Sejdić i g. Jakob Finci, žalili su se da im je usljed relevantnih odredaba Ustava BiH i Izbornog zakona BiH onemogućeno da se kandidiraju za pozicije delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i na izborima za člana Predsjedništva BiH zbog njihovog romskog i židovskog porijekla.

Odlučujući o žalbama aplikanata Sud je istakao da su sporne ustavne odredbe koje isključuju mogućnost „Ostalih“ da se kandidiraju za Dom naroda Parlamentarne skupštine, u vrijeme kada su usvojene, imale opravdanje i slijedile su cilj koji je općenito kompatibilan sa općim ciljevima Konvencije, a to je uspostava mira.

Međutim, razmatrajući period od dana kada je BiH ratificirala Konvenciju (period koji ratione temporis spada u nadležnost Suda), Sud je na temelju postignutog progresa u BiH u periodu od potpisivanja Općeg mirovnog sporazuma, zatim na osnovu mišljenja Venecijanske komisije koja pokazuju da postoje takvi mehanizmi podjele vlasti koji ne vode automatski do potpunog isključenja predstavnika ostalih zajednica, te na osnovu obveza BiH koje proizlaze iz njenog članstva u Vijeću Europe (VE) i obveza koje je BiH pruzela ratificiranjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) 2008. godine, zaključio da dugotrajna nemogućnost aplikanata da se kandidiraju za Dom naroda Parlamentarne skupštine nema objektivno i prihvatljivo opravdanje te ona predstavlja kršenje čl. 14. Konvencije u svezi s sa čl.3. Protokola br. 1. Iz istih razloga Sud je zaključio da isti ustavni preduvjet izjašnjavanja pripadnosti jednom od konstitutivnih naroda u svrhu kandidiranja za člana Predsjedništva predstavlja kršenje čl.1. Protokola br. 12. ( Opća zabrana diskriminacije).

Presuda nije iznenađenje

Ovakva presuda nije bila nikakvo iznenađenje. Već prilikom pristupanja Vijeću Europe, BiH se obvezala da će u roku od jedne godine, uz pomoć Europske komisije za demokraciju kroz pravo (Venecijanska komisija) preispitati izborno zakonodavstvo u svijetlu standarda VE i da će izvršiti izmjene tamo gdje je potrebno. Parlamentarna skupština VE je periodično podsjećala BiH na ovu obvezu i u svojim rezolucijama je izražavala žaljenje zbog nedostatka progresa kada je riječ o izmjenama izbornog zakonodavsta koje trebaju dokinuti ustavnu diskriminaciju svih koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. BiH se potpisivanjem i ratifikacijom SAA 2008. obvezala na ispunjavanje prioriteta iz europskog partnerstva, a jedan od glavnih prioriteta za BiH je izmjena izbornog zakonodavstva u pogledu broja članova Predsjedništva i broja delegata Doma naroda kako bi se osigurala puna usklađenost sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima i post-prijemnim obvezama prema VE. Uglavnom, vlasti BiH su godinama prije ove presude bile upozoravane od raznih međunarodnih organizacija na diskriminatorne odredbe Ustava BiH i bile su pozivane na njihovu izmjenu.

Cijelokupan tekst možete pročitai: http://www.jabiheu.ba/

Advertisements