Lejla Gačanica: Diskurs rodne ravnopravnosti se ne tiče samo žena

lela (1) Lejla Gačanica je doktorantkinja Ustavnopravnih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Poslijediplomski studij „Bosna i Hercegovina i Europsko pravo“ pohađala je na Katedri državno-pravnih znanosti, gdje se neposredno nakon diplomiranja 2006. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, zaposlila u Agenciji za zastupanje i zaštitu autorskih prava „Sine Qua Non“.

Saradnica je Centra za kulturu dijaloga, koji se bavi promicanjem vrijednosti kulture govora i debate u srednjim školama i fakultetima u BiH. Ona smatra da je od iznimne važnosti uključivanje mladih ljudi u propitivanje predodređenosti njihovog položaja u društvu, borbu protiv predrasuda i stereotipa kao i poticanje na stalno istraživanje, čitanje i dijalog. Aktivno se bavi istraživanjima u oblasti izgradnje mira.

Kako vidite poziciju žene u procesima izmjene/dopune Ustava?

Pozicija žene ne bi trebala, niti smjela biti drugačija od pozicije muškaraca. Ustav jednako vrijedi za sve građane (što uključuje i građanke, doduše nesenzibiliranim jezikom te bi se dao izvući zaključak da građanki tamo uopšte i nema) pa i rad na njegovim izmjenama ne bi trebao imati različite uloge. No, važna činjenica jeste da postoji inicijativa koja stavlja u fokus rodnu ravnopravnost kao bitnu unutar ustavnih izmjena, odnosno pitanja koja traže izmjene ustava. Ukoliko se to smatra „ženskim poslom“ u „bavljenju“ Ustavom BiH, utoliko imamo jako puno posla za obaviti.

Da li smatrate da žene s obzirom na trenutnu poziciju žena političarki u bh.društvu, mogu da naprave određene pomake pri izmjeni najvišeg pravnog akta u državi?

Politička participacija žena je je vrlo važno pitanje. Uvođenje afirmativnih akcija ne znači nužno i njihovu efikasnu provedbu u praksi. Nedovoljno prisustvo žena u samim izbornim listama, u biračkom tijelu, u izvršnoj vlasti … jeste odraz percepcije da ženama tu zapravo i nije mjesto. Ovo je sasvim zasebno pitanje kojim se treba ozbiljno i stalno baviti.

S druge strane, prijedlozi izmjena Ustava ne bi smjeli biti utemeljeni na nadi da će ih podržati samo žene koje imaju uticaj u političkim krugovima. Izmjene u pogledu rodne ravnopravnosti trebaju biti rezultat prakticiranja demokratskih prava svih građana/ki BiH, shvaćene kao bitne ne samo od strane žena. Ipak, govorimo o najvišem pravnom aktu države – ne trebamo očekivati isključivo podršku već i razumijevanje potrebe da predložene izmjene jesu poboljšanje Ustava jedne demokratske zemlje.

Kako vidite žene u tim procesima, te koliko je i zašto za vas važna ravnopravnost i vidljivost „ženskih pitanja“ u Ustavu?

Ne bih ovdje koristila izraz „ženska pitanja“, koji se najčešće pominje u pežorativnom i omalovažavajućem smislu kada se razgovara o borbi za ravnopravnost. Diskurs rodne ravnopravnosti se ne tiče samo žena, naprotiv, itekako se tiče i muškaraca. Moramo razumjeti da rodno senzitivan jezik jeste potreban; da preciziranje suviše širokih pojmova „prava“ i „zaštite“ ima razloge u praksi; da je nužno prestati ignorisati stanje/tretman  roda i pola u praksi kao nebitnu kategoriju. To nisu samo problemi žena niti „ženska pitanja“ – ovdje govorimo o bitnim pitanjima bilo kojeg društva, koja se pak ne svode samo na zakonsku regulaciju (koja jeste bitna, čak možda i najbitnija kao ishodište) već i na stalno i kontinuirano educiranje, podsjećanje, izmjene o doživljavanju žene u društvu – njene uloge i mogućnosti. I njenih „ženskih pitanja“. Ranije sam već spomenula, da je ovo proces koji su pokrenule žene, koji vode žene, a koji ipak ne zavisi samo od žena. Bilo je potrebno mnogo truda, znanja i volje da se stanje neravnopravnosti u samom Ustavu modelira u Platformu i dobiju konkretni zahtjevi. Držanje ove teme u sferi ustavnih promjena je jako važna odrednica – obično su pitanja rodne ravnopravnosti „nebitna“ jer uvijek ima nešto što traži alarmantno rješavanje i posvećenost. Umjesto rješavanja problema koji je stalno prisutan u našem društvu. Stoga smatram da je pozicioniranje rodne ravnopravnosti u „raspored“ ustavnih izmjena prije svega važan proces, a rezultati istog bi morali ojačati argumente za relevantnost rodne ravnopravnosti unutar društvenog i pravnog poretka.

in.3Kad ste već spomenuli Platformu sa rodnim amandmanima koja je proizašla iz Incijative, šta mislite o tom dokumentu?

Naravno, definiranih pet prioriteta Inicijative  su bitni, povezani, crpe se iz istog cilja. Smatram da je njihova međusobna uslovljenost zapravo i njihov najjači argument.

Koji su vaši prijedlozi za dalje djelovanje incijative„Građanke za ustavne promjene“?

Ostati istrajne i fokusirane. Isprazno je reći da zavisi samo od inicijative, ali upravo je inicijativa ta koja treba utemeljene zahtjeve voditi do cilja.

Za sam kraj, Lejla je istakla da biti izvan procesa u ovom slučaju ustavnih reformi ne znači uvijek nužno ne raditi ništa po tom pitanju. Ona smatra da samim tim što smo dio društva doprinosimo svakodnevnim promjenama u oblasti rodne ravnopravnosti, ali svako od nas bi trebao da razmisli na koji način možemo dati veće dopinose u tom procesu.

Intervju: Vildana Džekman

Advertisements