Ko su bh. agenti promjena?

Piše: Edward Ferguson, ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u BiH  

downloadNedavno su me pitali da na jednom događaju govorim na temu budućnosti Bosne i Hercegovine. Ja sam bio jedini govornik. Bilo mi je drago što učestvujem, ali da budem iskren, bilo mi je i malo čudno. Ja sam strani diplomata koji ovdje živi tek godinu dana. Po čemu sam ja bolje kvalificiran da govorim o budućnosti ove zemlje nego lokalni političar? Ili, tom logikom, nego bilo ko ko je rođen i rastao ovdje? Najlogičnije bi bilo da govore mladi – oni su budućnost ove zemlje, ne ja.

Nisam baš fer jer me je organizator pozvao da govorim o novoj strategiji EU, za koju se iskreno nadam da će zaista pomoći Bosni i Hercegovini da postigne stvarni napredak ka stabilnijoj i prosperitetnijoj evropskoj budućnosti. Ali, i pored toga, mislim da je ovo primjer interesantne pojave u političkom životu ove zemlje, po kojoj, 20 godina nakon rata, često se očekuje da ideje i liderstvo dođu izvana. To, također, naglašava činjenicu da mladi ljudi u BiH nemaju glas koji zaslužuju u odlučivanju o svojoj budućnosti.

A ja nikako ne vjerujem da ovdje nedostaje ideja. Upoznao sam veliki broj sjajnih mladih ljudi sa snažnim mišljenjem o tome šta treba promijeniti. Problem nije “šta” nego “kako”. Mnogi, posebno mladi ljudi, kažu mi da su izgubili vjeru da će politički sistem dovesti do te promjene. Neki se boje posljedica ako javno progovore o ekonomskim i socijalnim izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju. Mnogi odustaju. Ne glasaju. A prečesto žele napustiti BiH kako bi iskoristili mogućnosti koje ovdje nemaju.

Razumijem njihovu frustraciju. Ali, ako ne glasate, onda u osnovi glasate za status quo. Ako u potpunosti okrenete leđa Bosni i Hercegovini, onda ćete izgubiti priliku da budete dio, bar malim dijelom, promjene za bolju budućnost vaše zemlje. Ne morate biti političar da biste bili lider. Obični ljudi mogu biti agenti promjena.

Tokom prošle godine vidio sam kako “ljudska snaga” može napraviti razliku u BiH. Nova strategija EU se nije pojavila tek tako – ona je bila direktan odgovor na prošlogodišnje proteste. Čuli smo jasnu poruku da je običnim ljudima korupcije preko glave. Da žele radna mjesta i pravdu. I odgovorili smo. Još važnije, vaši političari također reagiraju. Prepoznali su da je ljudima strpljenje na izmaku; da prazni nacionalizam ne donosi ručak na sto. I tako su se državna i entitetska vlada obavezale na najvažniju i najambiciozniju reformsku agendu od završetka rata. Ovo je uzbudljiv trenutak koji mi daje stvarnu nadu za budućnost.

Postoje i drugi primjeri. Nedavno sam prvi put posjetio Zemaljski muzej. To je zadivljujuće mjesto, puno blaga koje priča priču o stoljećima mirnog suživota u BiH. Otišao sam da podržim pokret #jasammuzej koji se zalaže za otvaranje muzeja i za pronalazak održivog finansijskog okvira.

Do #jasammuzej je došlo zato što je četirima ženama dozlogrdilo što se muzej koristi kao talac političkih razmirica. Samo četiri žene. I postižu značajne rezultate. Stotine ljudi su se pridružile pokretu i volontirale da pomogne u muzeju. I sada, konačno, izgleda da smo možda blizu političkog sporazuma koji bi mogao dovesti do ponovnog otvaranja muzeja. Jedva čekam.

Cijeli članak možete pročitati na http://radiosarajevo.ba/novost/199754/blog-ambasadora-fergusona-ko-su-bh-agenti-promjena

Advertisements