Bosna i Hercegovina: Slučaj ‘Sejdić-Finci’

Bosna i Hercegovina (BiH) je 2003. godine istaknuta kao potencijalni kandidat za članstvo u EU. Da bi se pridružila EU, BiH mora da, između ostalog, uskladi i kriterije EU o ljudskim pravima. U tom cilju ključni preduvjet je izvršenje presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci pošto promoviše jednaka politička prava za sve građane BiH. Njena implementacija neće značiti automatsko pristupanje u EU, ali će biti značajan korak u tom pravcu. Međutim, od donošenja presude 2009. malo je učinjeno da bi se riješilo ovo složeno pitanje.

Slučaj Sejdić-Finci: činjenice i presuda

sejdic finci

Pitanje Sejdić-Finci počelo je 2006. kad je Jakob Finci, Jevrej a pravnik po profesiji, pokušao da se kandiduje za predsjedništvo i parlament BiH. Centralna izborna komisija obavijestila ga je da kao Jevrej ne može biti biran na te pozicije. Dervo Sejdić, porijeklom Rom, naišao je na istu prepreku i obojica su odlučili da tu situaciju iznesu pred sud. Borili su se za pravo da budu birani kao kandidati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda parlamentarne skupštine. Međutim, Dejtonski ustav zadržava ovo pravo za pojedince iz jednog od tri ‘konstitutivna naroda’: opredjeljene kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Ova preambula pravi razliku između njih i ‘ostalih’ (Jevreji, Romi, druge manjine, kao i građani koji se ne izjašnjavaju ni o kakvoj pripadnosti). ‘Ostali’ mogu učestvovati u podjeli vlasti na entitetskom nivou, ali ne i na državnom. Ne uzimaju ih u obzir pošto su glavne političke institucije namijenjene da izbalansiraju odnos snaga između direktnih učesnika u ratu 1992-95.

U teoriji, građani BiH su slobodni da se izjasne kao Srbi, Bošnjaci ili Hrvati ako se kandiduju za javni ured. Ali za Sejdića, ako bi bio primoran da se definiše kao član druge etničke grupe kako bi postao kandidat, bi to značilo kršenje njegovih ljudskih prava. Javne ličnosti sa iskustvom i profesionalnim kvalifikacijama tako mogu tako biti spriječene da izražavaju svoja građanska prava na osnovu njihovog etničkog porijekla. U decembru 2009. Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) donijelo je istorijsku odluku, ističući da neke odredbe ustava BiH krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR). Utvrdilo je da sprječavanje jednog Roma ili Jevreja da se kandiduju za izbor u visoki javni ured jednako diskriminaciji i kršenju izbornih prava. Što se tiče uskraćivanja podnositelju molbe da se kandiduje za izbor u predsjedništvo, Sud je donio odluku glasovima 16 prema 1 da je prekršen Član 1 Protokola No 12 (opšta zabrana diskriminacije). Sa 14 prema 3 glasa izglasano je da postoji kršenje Člana 14 ECHR (zabrana diskriminacije) zajedno sa Članom 3 Protokola No 1 (pravo na slobodne izbore), što se odnosi na kandidaturu za izbor u parlament. Djelimično neslaganje u mišljenju pokazalo je da posebno važan aspekt ovog slučaja – istorijska pozadina ustava – nije uzet u obzir. Ova odluka ECtHR-a je otad zauzela značajno mjesto u bosanskoj političkoj debati.

Zašto je odluka definisana kao ‘istorijska’?

Važnost ove odluke ide izvan BiH. Iz raznih razloga, istražitelji je definišu kao ‘presedan’. To je prvi slučaj ECtHR koji se odnosi na Protokol 12, ECHR: odredba o antidiskriminaciji, efektivna od aprila 2005, koja jamči jednak tretman u svim legalnim pravima. Proširuje polje prava na jednakost kao što se vidi u Članu 14 ECHR (samo se koristi u kombinaciji sa drugim pravima koja štiti ECHR). Drugo, bio je to prvi slučaj ECtHR koji je našao odredbu državnog ustava diskriminatorskom i zatražio njen amandman. Takođe procjenjuje međunarodni sporazum, Dejtonski mirovni sporazum (DPA).

Preuzeto sa: http://dialoguebih.net/index.php/articles/bosna-i-hercegovina-sluchaj-sejdi-finci

Advertisements